Gledano istorijski
,dzudo je , kao i druge borilacke vjestine Dalekog istoka ( Karate , Aikido
),
nastao iz brojnih skola dzu - dzicu , koja je u Japan prenijeta iz Kine.
Kada se u 18. i 19. vijeku u
Japanu prosirila upotreba vatrenog oruzja , zlatno doba dzu dzici i drugih
borilackih vjestina naslo se na zalasku.I vjerovatno bi one ostale slabo poznate danasnjem
svijetu , da se nisu pojavili njihovi genijalni reformatory. Cinjenicu da se dzudo ,
karate i aikido danas tako, siroko praktikujuu cijelom svijetu , treba zahvaliti upravo
tim reformatorima i utemeljivacima ovih vjestina u njihovom danasnjem obliku : Dzigoru
Kanu ( dzudo ) , Moriheju Ujesibi ( aikido ) i Funakosiju Gicinu (karate ).
Dzigoro Kanu , tvorac modernog dzudoa , rodjen je 1860. godine . Od rane mladosti proucavao je i praktikovao razlicite skole dzu-dzicu . Duboko svjestan da se ova vjestina ( koja je osim sistema borenja , predstavjala efikasan metod psihofizickog i moralnog razvoja ) sacuva od zaborava i preda svijetu od kao znacajan dio japanske kulturne bastine, Kano dolazi na genijalnu zamisao da od nje stvori genijalan sport.1882. godine , kada je imao nepune 23. godine , Kano osniva Kodokan ( Institut za trazenje puteva ). Poslije dugotrajnog izucavanja iz razlicitih skola dzu-dzica, prvenstveno iz dvije najpoznatije i najbolje ( Kito Rju i Tensin Sinjo Rju ) bira najbolje tehnike , usavrsava ih i prilagodjava ih rukovodeci se pritom nacelom : uz minimum snage maksimum efikasnosti.U prvo mvrijeme Kodokan je imao jednu salu za trening sa 12 strcnjaka , u kojoj su vjezbali Kano i njegovih 9.ucenika