Budisti~ko u~enje (dhama) po~elo je ra{~lanjivanjem uslova ljudskog postojanja.
Svekoliki opstanak ima tri glavna obilje`ja, a to su:

1. dukha, rije~ koja se prevodi razli~ito - kao "zlo", ili "neda}a", ili "patnja", a zna~i bilo {ta od toga, po{to su posredi uspjesi op{teg nezadovoljstva svakodnevnim iskustvenim bitisanjem, po{to je posredi osje}anje da stvari nisu onakve kakve bi trebalo da budu
2. anica ili nepostojanost tj. prolaznost svih zemaljskih iskustava, a naro~ito tzv. `ivotnih "zadovoljstava", i neumitni zakon promjene i propadanja koji se da uo~iti u svemu i sva~emu;
3. anata ili odsustvo stalnog postojanog li~nog "sopstva" (ata) u ljudskoj jedinki
   
   

Prema Budi bilo je pogre{no smatrati da se osnova onoga {to je vje~no nalazi u ljudskoj jedinki. Takozvana jedinka, u~io je on, u su{tini je protok materijalnih i mentalnih doga|aja. Ra{~lanjivanjem individualnog "jastve" mo`e se vr{iti na raznim ravnima slo`enosti: spoljni oblik (fizi~ko tijelo), osje}aj, opa`anje, volja i svijest. Fizi~ko tijelo je nepostojano, jer se za ljudskog vijeka neprestano mijenja, ali ni ostali ~inioci nisu ni{ta manje postojani. Osnovno zna~enje dham je ono {to je samopostoje}e, ono {to postoji samo, kao takvo, nezavisno od bilo kakve prethodne stvarnosti. Budino osnovno u~enje se iskazalo u jo{ jednom obliku, u obliku ~etiri Svete Istine. Te istine ukazuju: prvo, da je `ivot u cjelini cijev duhki; drugo, da je uzrok duhke - `udnja (tanha); tre}e, da je uni{tenje `udnje uni{tenje dukhe i ~etvrto, da postoji na~in da se to u~ini.

NAZAD