Zemlja je golema zaliha prirodnih bogatstava i potencijala zahvaljuci kojima je život nastao i još uvijek se održava. Međutim zbog nezasitih i rasipnih potreba čovjeka kao i sve veće svijetske potrebe za energijom zahtjevi bi mogli prerasti Zemljinu sposobnost da ih zadovolji. Hvalimo se kako smo, kao “razumni” ljudi stvorili najblistaviju civilizaciju u istoriji sa svim dostignućima u medicini, nauci i tehnologiji, ali ne spominjemo sve nuspojave takvog društva kao što su: organizovani kriminal, “ljudi” koji ubijaju iz čistog zadovoljstva, prostitucija, droga, ekstremizam i novac kao mjerilo moralnih vrijednosti. Mnogi ljudi konstantno ističu našu pamet, inteligenciju, kao i "nadmoć" nad "nižim" živim bićima,kao da ni sami nisu sigurni u sopstvenu tvrdnju. Uprkos tome umovi antickih vremena se ne mogu dostići, jer je tada čovjek pokušao shvatiti prirodu kao nešto sto mu je dalo život, a ne kao protivnika kojeg mora savladati. Jednom je jedan čovjek  uz pomoć zdravog razuma i dva štapa dokazao da je zemlja okrugla. Na osnovu jednostavnog dokaza ovog pametnog Grka mogle su se pobiti sve kasnije vjerske dogme koje su tvrdile suprotno. Nažalost nema više takvih ljudi niti će ikada više biti, jer se zdrav razum podređuje novcu i materijalizmu. Velike civilizacije i kulture koje su svoj život uskladile sa prirodom su nestale, jer se nisu mogle usprotiviti nadirućoj sili koja je tražila još krzna, još zemlje, još zlata, još srebra, još nafte, još, još, još,….

Prema nekim statistikama prosječni Amerikanac za života potroši oko 1600 tona materijala izvađenih iz zemlje, to jeste 50 puta više od prosječnog Indijca. Što znači što je veći standard života to je veći kvantitet potrošenih materijala. To je jedan od glavnih uzroka povećane potražnje za prirodnim bogatstvima-povećanje životnog standarda i ekspanzija svijetskog stanovništva. I pored ovih uznemiravajucih činjenica proždrljivost ljudi izgleda da se ne smanjuje. Štaviše pojedinci i industrija posebno u razvijenim zemljama proizvode sve veće količine otpada. Naviknuti na rasipništvo sve brže spaljujemo prirodna bogatstva, tako da najvece ljudske tvorevine, vidljive golim okom iz svemira, nisu neboderi, piramide niti Kineski zid već deponije smeća. Razne zemlje rješavaju taj problem na različite načine. U nekim gradovima razvijenih zemalja postoje pneumatske cijevi, koje otpad strujom zraka dopremaju u tvornicu na preradi ili odlaganje. Ili se ipak na isti način dovodi i kompresuje u podrumu zgrade, a te komore periodično praznie kamioni-cisterne koji su opremljeni pumpama koje usisavaju otpad. Pored ovakvih savremenih rješenja prizor na kraju ovog lanca je uvijek isti - hiljade ili čak desetine hiljada tona ljudskih otpadaka koja su vjerovatno bogatije metalima od bilo kojeg rudnika i veliki izvori stakla, papira i plastičnih masa, nažalost nedovoljno iskorišteni. Razdvajanje otpada radi recirlaže je vrlo skup proces, pa se sve više javlja potreba za novim sistemom u kojem će doći do sveopšteg prihvatanja reciklaže kao načina života, a posebno zbog posljednjih procjena naučnika da svijetske zalihe ruda i metala neće trajati duže od 2070. godine ako se nastave trošiti ovom brzinom. Mnoga indistrijska postrojenja i kompanije proizode ogromne količine otpada koji se može iskoristiti u dobijanju korisnih predmeta, na primjer pepeo iz elektrana prerađuje se u građevinske blokove, a stare krpe i tkanine u papir dobrog kvaliteta. I pored svih poznatih procesa razdvajanja i reciklaže materijala veliki dio kućnog smeća ostaje neistorišten pa se javljaju se velika smetljišta, koja su ružna i nezdrava, a pored toga zauzimaju mnogo prostora. Zbog toga su uvedene određene mjere kontrole kojima se otpad melje i sabija, da bi zauzimao manju zapreminu, a zatim se u slojevima prekriva slojem zemlje da bi brže istrunuo. Ovakav način odlaganja smeća se može i dobro iskoristiki u zatrpavanju rupa od kamenoloma ili rudnika, jer se na taj način spriječava erozija i odronjavanje jer je otpad sabijen. Takva odlagališta se mogu pretvoriti u korisne površine kao što su parkovi ili igrališta, a u Sjedinjenim Američkim Državama su čak preuređena u umjetna skijališta. Prije odlaganja na otpadu se može izvršiti suha destilacija pa se iz nje dobijaju mnogi korisni proizvodi kao što su: metan, ugljen-monoksid, vodonik, nafta i katran. Poslije toga iz rastopljenog otpada se magnetima izdvajaju željezni predmeti, a zatim staklo, aluminijum i drugi ostali korisni materijali. Bosna i Hercegovina i balkanske zemlje u cjelini nemaju dovoljno razvijenu svijest o reciklaži, obnovi prirodnih dobara, a imaju velike potencijale za razvoj tržišta na kojem bi ostvarivale profit i uštedu u prodaji recikliranih materijala i proizvoda od istih.

Čovjek je u svojim nastojanjima da ima više, koristio svaki mogući način da to i postigne. Jedan od njih je i prodaja energije. Problem se javlja kada energetski izvori nestanu, usljed previše intenzivne eksploatacije neobnovljivih, fosilnih i radioaktivnih ruda, a ispoljava se u vidu energetske krize. Da bi zemlje u razvoju dostigle nivo razvijenih zemalja potrebno je više metala i ruda i više energije. Jedina razlika je u tome što se s vremenom potrošnja metala i ruda stabilizuje, dok potrošnja energije konstantno raste. Najveća ironija nestajanja svjetskih rezervi fosilnih goriva je da čak 95% svjetskih izvora električne energije počiva upravo na ovim gorivima, a ostatak na hidrocetralama i nuklearkama i samo neznatan dio na alternativnim energetskim izvorima. S vremenom, kako cijene uglja,nafte i plina budu rasle alternativni izvori energije će biti sve važniji. Iako je prelaz na obnovljive izvore energije skup to je ekonomičnije, nego nagli prelazak , jer se ne može se ni zamisliti kakva bi ekonomska kriza nastala kada bi sve svijetske rezerve fosilnih goriva odjednom presušile. Zbog toga ne trebamo čekati čuda, ni globalna rješenja već i sami činiti što možemo da bi uštedjeli novac i energiju. Postoji mnogo načina da se to uradi. Sunčani kolektori, koji osim početne investicije nisu skupi ni zahtjevni, a pored toga su veoma pouzdani, jer poslije instaliranja održavanje nije ni potrebno, pa godinama mogu raditi bez nadzora, a ako se na njih priključi i aparat za praćenje sunca rezultati su maksimalni. Ako je ovo previše postoji mnogo zanimljivih rješenja kao što su: punjači za baterije i akumulatore, radio i TV prijenici i kompjuteri na svjetlosnu energiju ili mehaničku energiju koju proizvodimo sami. Pomoću sunčane energije su riješeni mnogi problemi kao napajanje satelita, autonomnih svetionika, autonomnih meteoroloških stanica i plutača koje javljaju o vremenskim prilikama na kopnu i moru. Snaga vjetra nije zanemariva jer se pomoću nje može ostvariti struja velike jačine i pored toga ne zagađuju ni vazduh ni vodu, ali je za proizvodnju više struje potrebno više vjetrenjača, što može naštetiti izgledu okoline. Alternativni izvor energije može bit i more. Energije plime i osjeke se može koristiti za pokretanje turbina povezanih sa generatorima. Ogromna količina energije se nalazi i u talasima,ali je jedini problem iskoristiti je na jeftin i efikasan način. To se može postići plovcima koje pokreću valovi, oni opet daju pogon pumpi koja pumpa vodu na turbine koje su povezane sa generatorom.

Postoji mnogo načina na koje se energija svuda oko nas može iskoristiti, samo to moramo znati uraditi na pravi način Sve što nam treba je naše znanje i dosta mašte da bismo ostvarili nešto novo, ekološki čisto i korisno ne samo za nas već i za čitav živi svijet.