LIKOVI
HADZI-ZAMFIR, MANE, ZONA ZAMFIROVA, DOKA, MANULAC
DobroCudan i razborit, strpljiv i trpeljiv, predstavnik corbadzijskog sloja, koji je nekad zivio bogat i zanimljiv zivot. U njemu je stalno prisutno sjecanje na davna vremena. U tim sjecanjima je nostalgija ne samo za vremenom koje je prohujalo, nego i nostalgija za zivotom koji je nestao, za zenama koje je volio i prijateljima sa kojima se druzio. Iako drzi do svog ugleda i dostojanstva, razborit je da prihvati stvarnost i da se prikloni dogadjajima koji neumitno ruze njegove poglede i krute staleske norme. On odlazi mladome Manu i cuvajuci svoje dostojanstvo skrece paznju da su prosla stara vremena i da stare ograde vise ne vrijede.
Mane je predstavnik novog zanatlijskog sloja, pun stvaralacke energije i ljubavi prema zivotu. Snazan, energican i duhovno zdrav. Lijep je, otresit, lukav i snalazljiv, uporan da slomi hadzi-Zamfirov otpor, ali i pun poštovanja prema hadzi-Zamfiru kao starijem covjeku. Sremac je Mana prikazao: kao zaljubljenog mladica koji pati zbog neuzvracene ljubavi. Kao mladic duboko je pogodjen rijecima "kuce u casire", te ga obuzimaju ruzni snovi zbog te uvrede. Pisac ga je prikazao i kao pametnog i snalazljivog mladica koji zna da prkosi prkosnoj gazdinskoj kceri i da u njoj izaziva srdzbu ali i patnju svojom ravnodusnoscu i pacnjom prema Kalini. On je uzoran mladic koji uzorno prihvata vjeridbu i vjencanje i odbija skupe hadzi-Zamfirove poklone, pokazujuci svoje bogatstvo i imanje.
U ovoj prici ona se mijenja i razvija od djevojcice, djevojceta do zrele i prelijepe djevojke. Lijepa je, cedna, vatrena. Svijesna je svoje ljepote i svog porijekla i to joj daje pravo da drzi visoko glavu i da prezrivo gleda na svijet oko sebe. Uobrazena je sa svoje ljepote i porijekla, razmazena u kuci, navikla da joj se ugadja, da se svi za njom okrecu, da lomi ceznjiva mladicka srca, da se poigrava onima koji "lude" za njom. Zato je ona i zbunjena prkosnim i nemarnim Manetovim ponasanjem- to je vrijedja, izaziva u njoj srdzbu ali i tugu i bol. Ljubomorna je na sve djevojke koje se uhvate u kolo do Maneta i spremna je da vrijedja Kalinu. U slikanju ljubavne igre Zone i Mana Sremac je pokazao vjestinu i sposobnost da psiholoske prelive predoci spoljasnjim manifestacijama: kroz pokrete, ponasanje i izraze lica.
Doka je jedinstvena kao pojava i kao zenski lik: to je zena cisto mušskih manira i ponasanja. Ona je bez dlake na jeziku: skrese u lice ono sto misli. Umije da cijeni zensku ljepotu i u njenim rijecima se osjeca musko odusevljenje zenskom ljepotom. Uporna je u naumu da Mana ozeni Zonom i ne bira sredstva da to ostvari. Iz nje progovara zanatlijski stalez. Njene rijeci o merdevinama sa kojih hadzi-Zamfiovi silaze a Manini se penju, djeluju buntovnicki i prorocki.
On je karikatura mladica iz imucne gazdinske porodice koja je ravna ugledu hadzi-Zamfirove porodice. Nije upecatljiv po svojoj djelatnoj aktivnosti, nego po svom izgledu i karakteru. Prava je degenaracija koja zahvata corbadzijski stalez: nemuzevan, tunjav, smotan, slabic, vezan za roditelje kao dilete, nesposoban za zivot. Isuvise je karikiran ovaj Sremcev junak; on je ovdje kao kontrast Manetu, ali bi i bez Manulaca lik Mana bio onakav kakav jeste.