(Žena na kamenu)
To su te žene koje imaju u
najvećoj mjeri razvijeno, kao urođeno, osjećanje za bije i sklad boja. One, kao
biljke, govore i žive bojama. Oko takvih žena boje prosto pjevaju, ali nečujno
tiho i tako skladno da je to više kao dio vasionske harmonije, sveden na mjeru
ženskog bića i moć naših ljudskih čula. Takve žene kao da izvlače iz prirode
nove boje i stvaraju između njih nove odnose i prelive. U stvari, one ih samo
otkrivaju našim očima, koje inače ne bi umjele da ih vide. Polagano i mirno, a
nepogrešno kao priroda sama one šire oko sebe, već prema godinama starosti i
mogućnostima i prilikama u kojima se kreću, svoje boje, kao da je to sve što
imaju da kažu drugima o sebi.
(Žena na kamenu)
Na svašta se moglo pomisliti prije
nego li na tako čudesnu građevinu u rastrganu i pustu kraju. Izgledalo je kao da
su obe obale izbacile jedna prema drugoj po zapjenjen mlaz vode, i ti se mlazevi
sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenutak lebdeći nad ponorom.
Ispod luka se vidjelo u dnu vidika,
parče modre Drine, a duboko pod njim je grgoljila zapjenjena i ukroćena Žepa.
Dugo oči nisu mogle da se priviknu na taj luk smišljenih i tankih linija, koji
izgleda kao da je u letu samo zapeo za taj oštri mrki krš, pun kukurovine i
pavite, i da će prvom prilikom nastaviti let i iščeznuti.
(Most na Žepi)
Dan je samo bijela hartija na kojoj
se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim
poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka
preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i
spomena.
Između nas je uvjek bilo tako: kad je nema, onda je nema kao da se zaista nikad,
nikad više neće pojaviti, a kad je tu, onda je prisutna tako kao da je to
najprirodnija stvar na svijetu i kao da će dovjeka i bez promjene biti tu.
(Jelena, žena koje nema)
Kao fizičku nelagodnost negdje u
sebi - crnu prugu koja s vremena na vrijeme, za sekundu - dvije presječe grudi
na dvoje i zaboli silno - dječak je ponio sjećanje na to mjesto.
U jednom od takvih trenutaka, on je
došao na misao da bi se oslobodio od nelagodnosti kad bi zbrisao onu skelu na
dalekoj Drini, kod koje se bjeda i svaka nezgoda kupe i talože bez prestanka,
time što bi premostio strme obale i zlu vodu među njima, sastavio dva kraja
druma koji je tu prekinut i tako zauvjek i sigurno vezao Bosnu sa Istokom,
mjesto svoga porjekla sa mjestima svoga života.
(Na Drini ćuprija)
 |
 |
 |
 |
 |
 |