Kriticki osvrt
Man opisuje kako dekadentna kultura u romanticarskom idealu apsolutne slobode vodi samo do bolesti i krajnje destrukcije u I Svjetskom ratu.Man payljivo opisuje svaki detalj sobe,licnosti ili razgovora da bi predstavio uvjerljivu realisticku atmosferu.Velika detaljnost skojom opisuje ovakve pojedinosti ide dalje od jednostavnog stvaranja preciznog portreta jednog trenutka.Da bi njegovi komentari o predratnoj Evropi bili efektni, Man je smatrao da treba da oslika uvjerljiv portret vremena.Medjutim,njegovi opisi nisu izvjestaji vec cine komentare efektivnijim.Man je hronicar kulture, a ne istorije.Zapravo, atmosfera i ton romana nalik su snovima i nadrealizmom (bizarne debate Setembrinija i Nafte, cudan tok vremena,prizivanje duha) i cesto ukljucuje prizvk mitologije.Sam Man je za “Carobni brijeg” rakao “on nadilazi realizam i znacenje simbolizma i cini realizam sredstvom intelektualnih i ideoloskih elemenata “.Manje poznat kao jedan od najvecih modernista i ovaj roman je prvi primjer znacenja.Nejednaki tok vremena je uobicajna tehnika.Pocinje pricu opsujuci sate a zatim se narativni periodi povecavaju pa na dane, sedmice, mesece i na kraju ,na godine.Detalji cesto nose simbolicno znacenje ,bilo da je u pitanju mitoloski, religiozni , knjizevni ili psihoanaliticki.Frojdovske ideje prozimaju velikidio price, narocito u dijelovima koji se ticu doktora Krokovskog ili romantike, ali ideje se predstavljene kao fenomen tog perida a ne kao istinito stanje, kao sto su to cinili mnogi modernisti.Man cesto koristi dijalisticku tehniku prikazivanja.Sentembrinijev opimisticki humanizam protiv Naftine persimisticne , apsolutisticke ideologije.Hasov uzdrzani i uvexzani burzujski severno-njemacki stav protiv Klavdijinog slovensklog nedostatka uzdrzanosti u njenim osjecanjima i postupcima,njene volje da se izgubi, preda i da zivi zivot radi zivota.Zatim veza prijatne i srecne vizije tropskog ostrva i krvavog rituala zrtvovanja.Man kritikuje pretjerivanje i ujednom i u drugom smislu dok pokazuje neophdnost i jednog i druog u svijetu, dakle u srece ali i patnje.Nije saglasan sa nezdravim zanimanje za smrt, ali naglasava njenu neophodnu vezu za srecnim i zdravim zivotom.Medjutim ovo ne treba shvatiti kao piscevu preporuku da covjek izbjegava ekstreme i drzi sredine.Umjesto toga covjek bi trebao da pronadje nacin zivota koji prihvata oba ekstrema, naglasavajuci njihovu vezu, ali bez pretjeranog zanimanja samo za jedno.Naftina i Sentembrinijeva misljenja protivrjece jedan drugog, ali su sklopljena na takav nacin da postaju sustinski povezana.Man je jednom rekao “SAMO JE ISCRPLJUJUCE ISTINSKI INTERESANTNO”.Svaki od Manovih likova je stvarna osoba kao i simbol istaknutog vidjenja zivota za vrijeme predrotnog perioda.Man je mnoge svoje likove zasnovao na stvarnim ljudima, ali njihove portrete je stvarao kao simbole kojima je iskazivao kulturne probleme koje rijesava u romanu.Man je nazvao svoje likove nicim drugim no predstavnicima svijeta, principa i domena duha.Dio genijalnosti Manove umetnosti je njegova sposobnoct da svoje likove inelekualizuje, a da im pri tom ne oduzme covecanstvo ,kojie imaju kao individue. Na neki nacin oni su karikature, ali pored toga uverljive i prijatne,to su trodimenzionalne karikature. Man se nadao da njegovi likovi nisu “puke sene licnosti i hodajuce parabole.” Joahima predstavlja kao ukocenog, duznosti posvecenog Njemca,a Klavdija je slobodoumna, ali plaha Ruskinja. Setembrini je senzualni i liberalni humanista. Nafta ima stroge religiozne stavove ,dok Peperkon predstavlja vitalni zivot bez komplikacija. Ono sto je od svih likova cini uverljivijim jeste poveznost koja je ostvarena u njihovim medusobnim odnosima, Ove odnose Man je napisao sa istom paznjom, kao i vece intelektualne i simbolicke teme. Veza Nafte i Setembrinija je vrlo pazljivo postavljena. Man je opisao svaku nijansu razgovora Hansa i Klavdije kad joj on izjavljuje ljubav na proslavi. Oboje ih je opisao kao ljudska bica,. Roman je napisan kao kulturna hronka u formi razvojnog romana sa moderinetickim zapletom. U razvojnom romanu, mladi neformirani lik je podlozan razlicitim uticajima, stice iskustvo, pritom odbacuje neprihvatljive mogucnosti i na kraju pronalazi svoj poziv i odgovarajuci odnos prema zivotu.Hans je ocito iskusio sve ovo, ali buduci da on predstavlja dusu predratne Evrope, sav roman predstavlja razvoj Evropske duse u ovom periodu.Manova kulturna kritika dolazi na kreju ovog razvojnog procesa nakon sto je Hans iskusio razlicite kulturne i intelektualne uticaje, i kao posledicu ovoga “brazovanja, pronasao svoj “pravi poziv” svoju neizbjeznu sudbinu na ratistu u I svetskom ratu.Man je “Carobni brijeg” odredio kao roman uvodjenja zajedno sa tradicionalnim mitovima trazenja.Opisuje Hansa kao tipicnog radoznalog covjeka, i to radoznalog u pravom smislu te rijeci, koji dobrovoljno,ali i previse dobrovoljno prihvata bolest i smrt,jer je prvi susret snjima obecavao neobicno prosvjetljenje i avanturisticko napredovanje,povezano naravno sa vecim rizima.Vrlo rano Hans Kastrop je otkrio poremecaj vremena u Davosu, gdje godisnja doba prolaze kao sedmice i njegov sedam godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto.U pocetku mu je bilo srasno tesko da prihvati takvo “rasipanje vremena”. Joahimu, njegovom rodjaku, ljekari su bili odredili pola godine boravka u sanatrijumu.Cuvsi to Kastrop je zestoko odreagovao “ Pola godine?Jesi li ti lud?Pa ti si vec pola godine ovdje!Pa nema se toliko vremena.Da, vremena rece Joahim i klimnu glavom vise puta pravo predase, ne obracajuci paznju na dobronamjerno negodovanje svog rodjaka.Ovdje se naprosto igraju ljudskim vremenom,prosto da nevjerujes.Tri nedelje za njih kao jedan dan.Videces vec.Sve ces to nauciti rece i dodade :covjeku se ovdje izmjene pojmovi”.I zaista, vrijeme je cudna zagonetka i tesko je razjasniti ga.”Ali vama ovdje mora da vrijeme u stvari brzo prolazi” primjetio je Hans.”Bzo i lagano, kako se uzme”,odgovori Jahim.”Ono uopste ne prolazi, da ti prvo kazem,ije to nikakvo vrijeme, niti je ovo nekakav zivot”.Jos prvi dan Kastropu se cinilo da vec duze vrijeme boravi u Davosu,cini mu se da je tu postao stariji i pametniji.Razmislja o vremenu potpuno zaokupljuje Kastropa.”Dakle, sta je vrijeme? mi prostor opazamo svojim organima,svojim zulo vida i culom pipanja.Lepo!Ali kojim cuom opazamo vrijeme?. . . . . Mi kazemo, vrijeme prolazi.Lijepo, pa nak prolazi.Ali, da bi smo ga mjerili, da bi moglo da se mjeri, moralo bi da prolsazi ravnojerno, a gdje pise da je tako? Za nasu svijest nije lako, mi samo reda radi predpostavljamo, da je tako, i nase mjere susamo konvecija........”.U Berghofu vrije se potpuno usporava, potpuno staje, kako kaze pisac “ talasi vremena valjaju se uvijek u jednolicnom ritmu!” i do godinu dana znaci toliko mnogo u zivotima ljudi u ravnici, jer donosi mnogo promjena, u Berghofu to je samo nesto duzajedinica, jedinica vremena, jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo poput vode u nekoj ustajaloj bari.U sanatorijumu vrijeme tako brzo prolazi ( ili neprolazi uopste ), dijelom sto nikom nije i stalo, st niko ne haje dali su rosle sedmice ili mjeseci.Jedino vrijeme je mjerenje temperature, cetiri puta na dan moze se zaista uociti sta je jedan minut, ili sta je citavih sedam minuta, koliko traje mjerenje.Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo i imalo zilavu vrijednost, tih sedam minuta se pretvaralo u pravu malu vjecnost.U sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje i zveket casa nije ostao ne iskoriscen, tu su cesto pridruzivale i licne i neredone svetkovine, tako da su svi rodjendani, generalni pregledi, divlji i pravi odlasci bili proslavljeni cascenjem i pucajem zapusaca u restoranu.Medjutim, godisnjica dolaska nije obiljezena nicim drugim sem cutanjem.Preko nje se prelazilo, zaboravljalo se da joj se ukaze paznja i svako je mogao pretpostaviti da ni drugi nemisle na nju.Na raspored vremena svakoako se mnogo polagalo,pazilo se na kalendar, na rasopred dana. Ali i mjerenje i brojanje onog vremena, koje je za sakog pojedinacno bilo vezano za ovaj prostor gore, mjerenje dakle licnog i individualnog vremena – to je bila stvar onih kratkovjecnih pacijenata i pocetnika.Stari bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vreme sto se ne meri, sto nezapazeno protice, voljeli su dan koji uvek ostaje isti, i svaki je od njih finim instiktom pretpostavljeno da i drugi zeli ono sto i on sam. Smatrao je da je svrseno neumesno i britualno reci nekome da se doticnog dana navrsavaju tri godine otkako je dosao-to se nije dogadalo.Poslije 6 provedenih godina u snatorijumu Hans vise nije mogao da odgovori ni na jedno pitanje sto se tice vremena. Koliko je Joahim ziveo ovde gore s njim do svog divljeg polaska? Koliko je vremena u svemu ziveo s njim? Kojliko je vremena Joahim bio odsutan? Kad se vratio? Koliko je Hans proveo ovde dok se Joahim nije vratio, a koliko kasnije kad je ovaj rekao zbogom vremenu ? Koliko je gospoda Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog vremena proziveo Kastrop ovde u Berghofu?Koliko mu je godina? I mnoga slicna pitanja, Hans nije mogao dati odgovor. Medutim, da je zaista htio , mogao je Kastrop uz malo truda sve to da izracuna i tako ukloni neprijatnu neizvesnost. Ali sto se tice njega samog, njemu to nije bilo ni narocito neugodn, ali ni on nije pokusavao da ucini neki napor da se oslobodi te nejasnoce i rasplinutosti i da bude nacisto s tim kolikoje vec vremena ovde proveo, a ono sto ga je u tom sprecavalo bio je nemir njegove savesti , premda je ocito najgora ne savesnost –ne obzirati se na vreme . I nafta i Setembrini cesto raspravljaju o vremenu. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem i bolesnom prirodom Davosa , ali do gubitka osecaja za vreme dolazi i zbog neprijatne atmosfere u kojoj pacijenti u xaivaju . Pacijenti gube osecaj xa vreme delimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine , zbog koje se jedan dan ne moze razlikovati od drugog-pet obroka dnevno,dva sata obaveznog odmaranja ,stalno merenje temperature . . . . svaki dan isti kao prethodni. Poruka koju nosi “Carobni breg”jeste: “KAD NE BI BILO VREMENA , NE BI BILO NI NAPRETKA COVECANSTVA I SVIJET BI BIO SMRDLJIV I USTAJALA BARA “.
 |
 |
 |
 |
 |
 |