LIKOVI

        U KOSTANI se sukobljavaju dvije strane zivota i dva stava prema zivotu.Na jednoj strani je zatvoreni i strogi zivot corbadzijskih gazdinskih porodica,zarobljenih i sputanih patrijarhalnim moralom.U njemu se gusi mladost,unistava ljubav,zivot cini prozaicnim,praznim.Tom zivotu pripadaju Arsa i Hadzi Toma.Na drugoj strani je zivot ispunjen radostima i strastima, uzivanjem i opustanjem. Taj zivot pripada mladosti, ali ga zive i neki predstavnici corbadzijskog sloja koji su raskinuli sa stegama i regulama i pruzili ruke ka zivotnim radostima koje su im bile uskracene u mladosti.Tom zivotu pripadaju Kostana i Stojan, ali i nesrecni i nostalgicni Mitke, da bi mu se u jednom trenutku priklonio i Hadzi Toma.

  KOSTANA 

        Kostana je naslovna licnost drame , ali nije glavni dramski lik. Ona jeste u sredistu zbivanja, oko nje se sve odvija: ona je razlog desavanja i ponasanja, bez nje nebi bilo ni dramske radnje , ni drame. Ona je samo motiv koji pokrece ostale junake na djelovanje i ponasanje, na ispoljavanje odredjenog zivotnog stava i filozofije zivota, na budjenje emocija i erupciju zedji za zivotom i ljubjavlju. Ali ona posjeduje i jasno izrazene osobine koje je cine upecatljivom kao junakom i moralno cistim ljudskim bicem. Kostana je

• mlada , lijepa , culna , putena

• okrenuta je zivotu i njegovim radostima

• posvecena je pjesmi kao pozivu i kao smislu zivota

• smisao zivota vidi u noci, mjesecini i pjesmi

• svjesna je svog porijekla i drustvenog statusa: “ Ja, Ciganka! U Banju, u selo, tamo je moje!”

• dostojanstvena , moralno cista , ne pjeva za novac, nego zato sto je pjesma njen zivot

• ne zeli da zrtvuje svoju slobodu za zivot u gospodskoj kuci

MITKE    

       Mitke je pjesnik i filozof. Pjesnik je onda kada govori o mladosti, ljepoti i ljubavi.Tada je u zanosu, prenijet u svijet o kojem govore. Filozof  je kad govori o covjeku i zivotu, o prolaznosti, o sudbini kao neminovnosti. Njegovo govorenje utemeljeno je na bogatom zivotnom iskustvu, obojeno licnom tragikom, ispunjeno dubokom filozofijom zivota. On, poklonik ljepote i uzivanja , zahvacen je fatalizmom.

Mitke je covjek zivota, putovanja, pustolovina, uzivanja, ljubavi i strasti-pravi dionizijski tip. Ali je on covjek patnje i nostalgije.

 Pati za vremenom koje je proslo, pati sto je mladost prosla i cula ugasla, sto nema slobode i sto mora da se skrasi pored zene.

 U njemu je tragika covjeka koji ne moze da se uklopi u patrijalhalne norme, tragika covjeka koji je shvatio tezinu prolaznosti:

 “ Zemlja me pije … Noc me pije … Mesecina me pije… Nista mi neje, zdrav sam, a – bolan! Bolan od samoga sebe . Bolan sto sam ziv.”

 U njemu je nostalgija za vremenima koja su prosla,san o ljepotama i milinama mladosti.

HADZI TOMA 

      Hadzi Toma olicava patrijalhalnog despota, cuvara patrijarhalnog reda i morala, silu koja moze da odlucuje o ljudskim sudbinama. Za svet on je uspravan, gord, silan, neprikosnoven, strah i trepet za okolinu i ukucane. U sebi, duboko u dusi , ranjen je i nesrecan covjek. Nesrecan je koliko i Mitke, koliko i njegova zena Kata, jer su svi oni zrtve nepisanih patrijarhalnih zakona. Iza maske ozbiljnog, strogog i dostojanstvenog Hadzi – Tome krije se nesrecan covjek, ozenjen bez svoje volje, djevojkom koju nije volio. Zeljan je zivotnih radosti, ljubavi i njeznosti. Kada je vidio Kostanu, kada je cuo njenu pjesmu, strasno su ga zaboljele rane neizivljene mladosti, osjetio je duboku prazninu u sebi, probudile su se ceznje. Zbacio je masku strogosti i dostojanstva, raskopcao mintan, skinuo fes i predao se kostaninoj pjesmi i muzici njenih pratilaca.

POVRATAK