Rustaveli
TAMARA
Tamaro, tebi pjevam, suncu ljepote, koja
Ne vene nikad! Tvoj stas čudno je vajan!
A lik tvoj umiljati - ponosna ljuokost tvoja!
Tamaro, zrak je neba, munjevit, vječno sjajan!
Čarobna bašto raja, izvore istoka!
Dobrotom ravna moru, a duhom nebesima;
Ti: smjernost, milosrđe, naslada našeg oka,
Ti i duh i pobjeda što vječnu slavu ima!
Ti s bogom dijeliš muke raspećem uzdignute.
Vjeru si učvrstila visinom svojih gora!
Vlast tvoju svak priznaje... i svi gledaju u te
Svako ti pjeva... Svi su glasovi istog hora!
Ti gospodariš i tu gdje su ravnice niže:
Sluša te lav i panter, i svaka zvijerka ljuta.
I svijet planeta sviju, ko sunce, tebe diže...
Al' za pjesnika samo do tebe nema puta!
 |
 |
 |
 |
 |
 |