Mihail Jurjevič Ljermontov (1814 - 1841). Kao i Puškin, pripada vremenu romantizma. Kako je u djetinjstvu stekao znanje iz engleskog jezika , pa je čitao u orginalu Šekspira i Bajrona, to je i na njega uticao genijalni predstavnik romantizma, Bajron. Još u petnaestoj godini on piše pjesme i žalostan je što "čovjek stenje u ropstvu i lancima..."Svršio je vojnu školu i bio oficir. Slično Puškinu, i on je poginuo u dvoboju sa jednim od svojih školskih drugova. Iako je živio svega 27 godina, ostavio je dosta veliki broj pjesničkih djela. Veća su mu djela: Demon, Izmail-bej, Mciri i roman Junak našeg doba. Odlikuje se čistom i dubokom poezijom; on je svakako jedan od najvećih liričara.

NE, TI SAD NISI...

Ne, ti sad nisi više ona - koja
Osvajaše me nekad; nit' ljepota
Privlači mene! To je - bol života
I izgubljena zalud mladost moja.

I kad, ponekad, očaram se tobom,
Gledajuć željno u oči ti sjajne,
Ja tada vodim razgovore tajne,
Ali ne s tobom već sa samim sobom.

Sa slikom one drugarice mlade,
Čije se crte u tvom liku skriše,
S ustima koje ne govore više
I sa očima - blijeskom mrtve nade!

STJENA

Oblak zlatni zanoćio
Na grudima đžina - stjene;
A jutrom rano otplovio
Azurom vaseljene...

Al' stjena vlažna postala je...
Sve dane i sve noći
Tuži - jer sama ostala je
Plačuć u samoći.

RASTALI SMO SE

Rastali smo se. - No lik lijepi taj
I još u srcu nosim svom,
Ko lijepih dana odblijesak i sjaj,
Ko ljubav - dušu miluje mi njom.

Strastima drugim predadoh se sam...
Al' vječno ja se sjećam lika tvog:
Napušten hram je ipak osto hram.
Odbačen idol ipak osta - bog!