Fjodor Ivanovič Tjutčev (1803-1873), savremenik Puškina i Ljermontova, koji je išao van njihovog uticaja svojim putem; najbolji predstavnik ruske filozofske lirike u XIX vijeku.

ZEMLJA RUSKOGA NARODA

Seoca bijedna, zapuštena...
Oskudna sva priroda...
O zemljo moja napaćena!
Zemljo ruskoga naroda.

Još gordi pogled stranca jednog
Ni osjetio nije:
Sjaj koji ispod golog, bijednog
Lika se tvoga krije.

Majko nasušnog nam hljeba,
Pod krestom tvoga doba,
Blagosiljo te vladar neba,
Videć te kao roba.

NOĆ

Pijesak gazim do kolena...
Poslednji je dana znak...
Već je tamom pokrivena
Gora - borje... Svud je mrak.

Kroz ta crna i duboka,
Tužna mjesta - ko će proć?
Odsvud, kao zvijer stooka,
Na nas motri pusta noć.