IVO ANDRIĆ(1892-1975)
ANDRIĆ JE ROĐEN U TRAVNIKU U ZANATLIJSKOJ PORODICI. DJETINJSTVO JE PROVEO U VIŠEGRADU GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNU ŠKOLU. GIMNAZIJU JE UČIO U SARAJEVU, STUDIRAO U ZAGREBU, BEČU,I KRAKOVU, A DOKTORAT S TEMOM IZ BOSANSKE ISTORIJE ODBRANIO JE U GRACU(1924).
UČESNIK U POKRETU MLADA BOSNA , ON JE VELIKI DIO PRVOG SVJETSKOG RATA PROVEO U AUSTRIJSKIM ZATVORIMA.GODINE 1961. DOBIO JE NOBELOVU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST.
BIBLIOGRAFIJA (NAJPOZNATIJA DJELA)
1918. EX PONTO
1920. NEMIRI, PUT ALIJE ĐERZELEZA
1924. PRIPOVETKE
1931. PRIPOVETKE
1935. RAZGOVOR SA GOJOM
1936. PRIPOVETKE
1945. GOSPOĐICA
1948. NOVE PRIPOVETKE
1949. NA DRINI ĆUPRIJA, TRAVNIČKA HRONIKA
1960. LICA
1976. ZNAKOVI POKRAJ PUTA, KUĆA NA OSAMI, OMER-PAŠA LATAS
PRIPOVIJETKA ČINI SREDIŠNJE PODRUČJE ANDRIĆEVOG KNJIŽEVNOG OPUSA. UKUPNO JE NAPISAO NEŠTO VIŠE OD STOTINU PRIPOVIJEDAKA.U NAJVEĆEM BROJU PRIKAZAO JE BOSNU TURSKOG, AUSTRIJSKOG I SAVREMENOG DOBA KAO ZEMLJU NA GRANICI PODIJELJENIH SVIJETOVA, IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA, ISLAMA I HRIŠĆANSTVA, ZEMLJU KOJA JE I SAMA IZNUTRA IZDIJELJENA MNOGIM GRANICAMA.
IAKO SE NIJE OGRANIČIO SAMO NA BOSNU , VEĆ JE PISAO O DRUGIM TEMAMA I DRUGIM PODNEBLJIMA, DOŽIVLJAJ BOSNE I BOSANSKO ISTORIJSKO ISKUSTVO ČINI OSNOVU ČITAVOG NJEGOVOG DJELA.
 |
 |
 |
 |
 |
 |