NAČIN ŽIVOTA
| Asteško društo je
bilo militaristički ustrojeno, kako organizacijski tako i duhovno.
Velika profesionalna vojska je mnoge oficire regrutovala iz
aristokracije, čiji su mladići mogli postati članovi jednog od vojnih
viteških redova, Orlova ili Jaguara. Oficiri su mogli napredovati do
viših činova, a hrabrost iskazana u borbi je često vodila do visokog
položaja i moći. Vojnici su bili zaštićeni podstavljenim pamučnim
oklopom i štitovima u obliku diska, a borili su su strelicama i
mačevima-toljagama sa nazupčenim rubom od tvrdog drveta obloženog
oštricama od opsidajana. |
Pokrov za glavu Asteskog cara Moktezume, visok oko 1 metar je izgradjen od pera kecala koja se prelijevaju u svim nijansama zelene i koja su utkana na platnenu podlogu i ukrasena majusnim plavim paperjem i zlatnim okruglim plocicama. |
| Jedan od ciljeva asteškog ratovanja je bilo sticanje što više zemlje, ali ne kako vi se kolonizirala nego kao izvor prihoda. Pokoreni narodi, kojima su vladali marionetski vadari, su morali paćati visoke poreze, koje su sakupljali asteški činovnici stacionirani u administrativnim centrima koje su branili vojni garnizoni. Brižljivo su se vodili zapisnici koju vrstu poreza je morala plaćati svaka provincije dva puta godišnje. Ubirale su se ogromne količine graha, kukuruza, i drugih žitarice, proizvedena roba, kao čto su bili prekrivači, stolice, odjeća, oružje i luksuzna rob koja je uključivala tamjan, kakao, zlato, tirkiz i perje. Ova roba se slivala u Tenohtitlan, kao što su se slivali i ratni zarobljenici - ratni plijen koji je, ustvari, bio od još veće važnosti za Asteke. |  |
Plan grada Tenohtitlana 7 godina nakon spanske okupacije
|
Kao i
Toltci, za koje su tvrdili da su njihovi preci, i Asteci su vjerovali da
kontinuitet i sigurnost svijeta mogu garantovati samo brojne ljudske
žrtve. Ratni zarobljenici su tvorili većinu žrtava, a kako bi se
obezbijedila stalna, obilna isporuka, organizovani su "Cvijetni
ratovi" sa obližnim državama Tlakskala i Hueksotsinko. Te
ritualizirane borbe su za poljedicu imale hiljade zarobljenika koji su
odvođeni u Tenohtitlan, gdje će se prosuti njihova krv -
"cvijeće" na poetičnom jeziku Asteka. Za manje od 200 godine, Asteci su nekada nenastanjeni otok na močvarnom rubu jezera Tekskoko preobrazili u veliki kameni grad sa preko 100 000 stanovnika. Ova otočna prijestolnica je bila ispresijecana uskim kanalima koji su prve evropske posjetioce podsjetili na Veneciju. U srcu grada se nalazio obredni prostor gdje je car, kojega je iz kraljevske loze birala nasljedna aristokracije, raskošno živio u prostranoj kamenoj palači. Manje palače i škole su se takođe nalazile u blizini obrednog centra. Grad je golem i raskošan, s racionalnim urbanističkim uređenjem, u kojem se inpozantni hramovi-piramide udružuju sa palačama i bogatim privatnim zgradama. Aseci razvijaju do krajnosti tendencije koje je bila konkretizovala meksička umjetnost u raznim svojim komponentama: u slobdnoj se plastici pojačava izraz straha i užasa; kamena dekoracija hramova razasipa motive pernatih zmija, čestih lubanja, grabežljivih ptica te halucinantne i magijske motive. |
