Asteci su vjerovali da je svijet prošao kroz četiri stvaranja koja su uništili jaguari, vatra, vjetar i voda. Peti i trenutni svijet je bio u opasnosti da ga unište zemljotresi na mig zemaljskog čudovišta. Svake 104 godine, kada su se poklapali ciklusi asteškog kalendara od 260 dana, solarnog kaledara od 365 dana i Venerin ciklus od 548 dana, svijetu je prijetilo uništenje.
Izračunavanje takvih opasnih perioda je bilo značajno, a veliki asteški kameni kalendar, koji ima blizu 4 metra u prečniku, potvrđuje strahove Asteka. U središtu se nalazi lice čudovišta Zemlje, okruženo simbolima prijašnjih svjetova.
Dvadeset glifa koji predstavljaju imena svakog dana u asteškom mjesecu se nalazi u traci koja je najbliža centru. Ali ovaj kamen se nije mogao koristiti kao kalednar, a proračune su radili svećenici koji su upotrebljavali tekstove i tabele zapisane na kožama-knjigama.

Asteci su se užasavali i drugih destruktivnih elemenata, Svaki dan se bog Sunca morao hraniti ljudskim srcima i krvlju da bi imao snage preživjeti noć i izaći slijedeće jutro. Očekovao si i povratak boga Kuetzalkoatla, čime bi se ispunio tolteški mit koji je rekao da se bog zakleo da će prije nego krene na put preko Meksičkog zaljeva na splavu od zmija vratiti u Dolinu Meksika kako bi tražio natrag svoje kraljevstvo koje mu s pravom pripada i, vjerovatno, okončao astešku vladavinu.
Godina 1519. se smatrala jednom od mogućih godina Kuetzalkoatlovog povratka, što je išlo i korist Španjolcu Hernanu Cortesu, a snažne oluje i ostali prirodni fenomeni koji su se mogli vidjeti u Tenohtitlanu te godine su pripremali cara i njegov narod za neobične događaje. Čim je Cortes kročio na obalu Meksika, vijest o dolasku bljedolikih, bradatih egzotičnih stranaca je stigla do Moktezume. Vjerujući da je Cortes Kuetzalkoatl, car je dopustio španjolskim pustolovima da uđu u grad gdje su ga oni zarobili i ubili.

Povratak