Porijeklo domaćeg psa još je neizvjesno,iako,zahvaljujući sličnostima u građi i ponašanju sa vukom,mnogi naučnici vjeruju da su preci današnjeg psa bili vukoliki.Pokazalo se,takođe,da se parenjem vukova i domaćih pasa dobija plodno i pitomo potomstvo.Među mogućim precima pominje se i šakal,premda srodnosti gotovo nema.Prema drugoj teoriji,pas ima više predaka,a u njegovom porijeklu , svoj udio su, pored vuka i šakala, imali i drugi.Ovome u prilog ide i velika šarolikost u obliku i veličini različitih rasa.

ČOVJEKOV NAJBOLJI PRIJATELJ

Neizvjesno je kada je pas pripitomljen.Pretpostavlja se da je do prvog pokušaja uspostavljanja odnosa između čovjeka i pasa dpšlo prije oko 20 hiljada godina,a možda i ranije.Pripitomljavanje je bio dug,spor proces, i vjerovatno se razvijalo kod primitivnih kultura različitog stepena razvoja i u različitim dijelovima svijeta.Primitivni čovjek ,čiji su plijen bili biljojedi,ostavljao je za sobom trag od otpadaka,koji je privlačio pseće čopore.Za psa je praćenje plemena lovaca-lutalica postao način života,dok je čovjek,kad je počeo da se trajnije nastanjuje,prihvato te svojevrsne koji su uklanjali smrad i muve i upozoravali na približavanje svega neuobičajenog.pseće i ljudske grupe počele su da love zajedno.Nalazi u Francuskoj potvrđuju da su čovjek i divlji pas veoma rano počeli da natjeruju čopore konja u stampedo niz litice.Ipak,tek kada je pas počeo da traga ispred lovca i zadržava ranjenu divljač,čovjek je shvatio kako pas može biti koristan.

PASTIRSKI I OVČARSKI PSI

Uvećini predijela gdje su ovce i stoka imale značajan udio u ekonomiji,psi su korišteni da bi ih pazili i nadzirali.Kako se tehnika čuvanja stoke razlikuje od zemlje do zemlje,a razni su i grabežljivci,tereni i metodi gazdovanja,gajenjem su nastale veoma raznovrsne rase.To što pastiri borave često u osami i često su međusobno udaljeni,doprinjelo je razvoju mnogo lokalnih pasmina,svake prema mjeri specifičnih potreba regije u kojoj su zgajani.Neki psi iz ove grupe danas su daleko od svoje radne prošlosti.Ostali su još uvijek prvenstveno radni psi koj, zbogsvoje energije i nagona, nisu pogodni za kućne ljubimce.Mnogi od njih su veoma inteligentni, lako se obučavaju i sposobni su za blizak odnos sa čovjekom. Zato su u modernom svijetu prihvatili čitav niz drugih uloga.

Otkada je pisana istorija, postoje svjedočanstva o rasama malih pasa i divljenju koje su izazvale. Čak i u arheološkoj građi izt praistorije ima nalaza tipičnih patuljastih formi pasa i od tada se nižu svjedočanstva o njihivom postojanju kroz sva razdoblja. Pošto su mali psi i na portretima koje su naručivali njihovi bogati vlasnici, danas se sa sigurnošću može pratiti razvoj patuljastih spanijela, malih hrtova i minijaturnih terijera. Veliki dio šarma malih pasa leži u tome što gotovo svi imaju veoma izraženu ličnost. Iako postoje da bi služili za razbibrigu i druženje, mnogi su čak aktivni i energični kao i njihovi veliki rođaci, ako se sa njima pažljivo postupa privrženi su i inteligentni kao i većina drugih vrsta kućnih pasa.

PTIČARI

Izvrsno čulo njuha uticalo je nato da pas bude najcjenjeniji čovjekov družbenik u lovu. Pronalaskom vatrenog oružja, nije više bilo dovoljno da samo nanjuši i prati trag, progoni divljač, donese je ili obori, postalo je potrebno da otkrije divljač i pokaže njen položaj “poentiranjem”, a po tom, pošto sačeka lovca i da je “digne” da bi bila ustrijeljena. Kako se povećavao domet oružja, tako je i raslo očekivanje lovca da pas pronađe i donese ubijene ptice. Ipak, danas mnogi lovački psi služe samo za izložbu ili kao družbenici.

POVRATAK

HRTOVI I GONIČI

Psi iz ove grupe su čvrste, četvrtaste građe. Glava im je obično klinastog oblika, a uši su špicaste i uspravne. krzno je gusto, često nakostriješeno, a čupavi rep nose nad leđima. Razne vrste špiceva rasprostranjene su širom svijeta, od Dalekog istoka do Polarnog kruga, što ukazuje na to da su oni jedna od osnovnih vrsta. Ovo je potkrijepljeno i arheološkim dokazima iz Evrope, prema kojima su psi koji su živjeli sa neolitskim čovjekom bili najsličniji špicu. Pored toga, današnji izgled špica manje odstupa od vukolikog izgleda njegovih predaka, nego izgled mnogih drugih rasa. Špicevi često imaju vrlo jaku volju i nezavisni su, a njihova sposobnost prilagođavanja ih čini radnom pasminom za razne namjene.

Mnoge pasmine terijera su uzgajane da slijede lovinu po zemljom, otuda ime ime terijer - od latinske riječi “terra”, što znači zemlja. Većina vrsta terijera potiče iz Velike Britanije. Njihova ranija istorija nije dobro poznata, jer su se dosta razlikovali od mjesta do mjesta, to je očigledno u njihovim imenima u kojima, skoro uvijek, nailazimo na nazive mjesta. Ovaj pas, omiljen zbog svoje radne sposobnosti, može da začne mnogo mladunaca u susjedstvu, stvarajući tako lokalnu podvrstu pasa sličnog izgleda. Prije nešto više od jednog vijeka, neke od tako nastalih podvrsta priznate su kao rase. Iako se vrste terijera veoma razlikuju po veličini i boji, sve ih krasi ogromna energija, čvrsta konstitucija, hrabrost, često i u savim neravnopravnim okršajima.