proveli ostatak zivotau samoci divljine koju su izabrali.Drugi su otisli u
manastire koji su osnovani u medjuvremenu i zivjeli sa drugim kaludjerima
ucestvujuci u liturgiji.Zivot kaludjera
Manastiri nastavljaju svoju dugogodisnju tradiciju kao srediste vjere,poboznosti i spokojstva,a takodje i drustvenih uloga zajednici koje pruzaju kaludjeri i casne sestre posveceni Bogu,koji provode svoje poslednje godine u molitvi i siromastvu.
Prvi hriscanski pustinjaci i askete koji su okrenuli ledja svijetu su se
pojavili krajem treceg vijeka.Oni su se posvetili postovanju Boga i neprekidnoj
molivi u pecinama i siromasnim skitovima.Mnogi od ovih ljudi su
proveli ostatak zivotau samoci divljine koju su izabrali.Drugi su otisli u
manastire koji su osnovani u medjuvremenu i zivjeli sa drugim kaludjerima
ucestvujuci u liturgiji.
Bozanska sluzba-Postovanje Boga- je glavna preokupacija kaludjera,casnih sestara u Grckim manastirima nerazdvojna od pravoslavnog hriscanstva.
Molitva-opstenje sa Bogom-je najvazniji zadatak kaludjera.On provodi 6-7 sati svakog dana -do 11 sati nedjeljom i praznicima-u pokajanju i poboznosti,duhovnom razmisljanju u odricanju duha od svega materijalnog,u postu i molitvi.
Kaludjer ukljucuje sebe svim srcem u svoje individualno zanimanje bilo da rezbari drva,rucni rad,slika male ikone...
Prvi pustinjaci su se popeli na stijenu pomocu skele napravljene od greda ucvrscenih klinovima u pukotine.tragovi ovakvih skela se i danas mogu vidjeti.Kasnije je skela zamjenjena veoma dugim visecim ljestvama koje su izazivale vrtoglavicu kod pojedinih penjaca.Oni koji nisu smijeli uz pomoc ljestava bili su uspinjani uz pomoc mreze,procesom dugim pola sata.Mreza je prijetila svakog momenta baci putnika u ambis.
 |
 |
 |
 |
 |
 |