Upotreba
samoniklih divljih jestivih biljaka korisna je dopuna hrani koju pretezno
sacinjavaju kulturne biljke. To isto vrijedi i za
zivotinjsko meso u ishrani
covjeka. Covjek najvise za ishranu koristi meso domacih zivotinja. Meso
zivotinja koje covjek ne uzgaja, samo povremeno i u manjim kolizinama dopunjuje
uobicajeni jelovnik covjeka. Izuzetak zine morske ribe, koje u nekim zemljama
predstavljaju glavnu hranu stanovnistva.
Iako divlje biljke i zivotinje u normalnim uslovima cine tek dopunsku hranu, u odredjenim vanrednim uslovima kao sto su ratovi, revolucije, elementarne katastrofe (zemljotresi, poplave, suse ili nerodne godine) ova hrana moze da bude od ogromnog znacaja. Tako i u miru ima situacija kada smo prisiljeni da jedemo samo ono sto se nadje u prirodi. Mozemo reci da uvijek kada je redovno snabdijevanje hranom otezano, covjeku ostaje jedino da u ishrani koristi divlje biljke i zivotinje.
Da bi se
iskoristila hrana koja se nalazi u prirodi mora se dobro poznavati biljni i
zivotinjski svijet. Od ukupnog broja oko 350.000 biljnih vrsta koje zive na
Zemlji, mogla bi se za ishranu ljudi iskoristiti jedna trecina ili priblizno oko
120.000 vrsta, a covjek danas stvarno koristi
za jelo jedva oko 600 vrsta, sto znaci priblizno 200 puta manje od onog
sto mu pruza priroda. To znaci da ogromno prirodna bogatstva hrane ostaje
neiskoristeno. Glavni razlozi za ovo su: neznanje, nerazvijene navike u ishrani,
a narocito kada je u pitanju upotreba zivotinja u ishrani. Za vrijeme rata ljudi
su zesto umirali od gladi premda su mogli prezivjeti da su znali iskoristiti
neke izvore hrane u prirodi. U stvari, sve sto nije otrovno i sto ne izaziva
poremecaje u probavnim organima moze se koristiti u ishrani.
|
|
|
|
|
|