Raznolikost i bogatstvo prirodnih sredina dovele su do povećanja broja kultivisanih biljaka, koje se mjenjaju i umnožavaju u skladu sa privrednom konjunkturom i međunarodnim tržištem.Sva primorska područja sa tropskom i vlažnom klimom korištena su u kolonijalnoj eri za gajenje tropskih poljoprivrednih proizvoda namjenjenih evropskom, a zatim i severnoameričkom tržištu. Još i danas se veći dio tih oblasti koristi, prema prilikama, za gajenje šećerne trske, kakaoa, banana i drugog tropskog voća, koje se najčešće sreće blizu obale, dok se plantaže kafe, duvana i pamuka nalaze u unutrašnjosti. U umjerenom pojasu Južne Amerike gaje se biljke za ishranu , namjenjene trgovini, a naročito za snabdijevanje velikih gradova. To je najprije velika pšenična oblast u argentinskoj Pampi. Proizvode se znatne količine pšenice, od koijh se oko tri ćetvrtine izvozi. U Čileu i južnim državama Brazila ima oblasti u kojima se gaji pirinač, pšenica i razne druge biljke prilagođene sredozemnoj klimi, kao što je vinova loza. Takav oblik zemljoradnje često se primjenjuje  na posjedima srednje veličine, koji su formirani u dioba evropske kolonizacije krajem devetnaestog vijeka.