New Page 1

PRIRODNA OSNOVA

Reljef

Klima

Vode

Flora i fauna

          Reljef

          Australija je najniži kontinent po nadmorskoj visini. Čak 40% njene površine ima nadmorsku visinu manju od 200 m. Najveći dio kontinenta pripada starom kopnu Gondavi.Za Australiju je karakteristična monotonija prirodnog pejzaža. To je zemlja ravnica, ako se izuzme istočni planinski obodtj. Australijski Kordiljeri(Austrijski Alpi i Plave planine). Kordiljeri su stare gromadne planine, gotovo su identične Uralu po visini, rudnom bogatstvu i pravcu pružanja.Najviši vrh je Mont Kosciusko - 2400 m u južnom dijelu kordiljera. Njihov značej je u šumskom bogatstvu , zimskom turizmu i hidrigrafiji.Strmo se dižu a obale a blago se spuštaju prema umutrašnjosti u Središnju australijsku nizinu koja se pruža preko cijelog kontinenta, od zaliva Carpentaria na sjeveru do Velikog ustralijskog zaliva na jugu. Čitav ostali dio kontinenta se nastavlja na tu nizinu prema zapadu, jest jednolična Zapadna australijska visorvan tj.ravna tabla iz koje pojedinačno izranjaju planinske gromade- Mekdonlove, Masgrejevove planine.

        Čitava unutrašnjost Australije vrlo je jednolična i naziva se Death Heart, jer veliko prostranstvo u centralnom dijelu Australije zauzima pustinja protkana rijetkim trnovitim žbunjem. Dakle, na tim ogromnim površinam pružaju se ravnice sa blagim , neprimijetnim nagibima.Putnik prolazi na stotine kilometara, a da nigdje na horizontu ne ugleda nikakvu planinu ni uzvišenje. Željeznica Adelejd pert presjeca ravnicu Nularbor na potezu od 531 km u potpuno ravnij liniji, bez ijednog zavijutka.

         Australija je slabo razruđena,kao i svi južni kontinenti.nešto je više razruđena sjeverna obla ne kojoj se nalazi jedino pravo poluostrvo York koji sa Arnhemskom zemljom ograđuje veliki zaliv.Na jugu kontinenta izrazitiji su Spenserov i Sent Vincent zaliv, a veliki australski zaliv suviše je prostran i otvoren da bi u pravom smislu riječi predstavljao to ime. Na toj strani je obala većinom nepristupačna, a također i na sjeveroistoku gdje se uzduž nje proteže Veliki koraljni greben. Ovaj greben pruža se od rta yorka do rta Sandy, u zapadnom dijelu Koraljnog mora i dug je preko 2000 km. Satoji se od koraljnih ostrva (atola), sprudova koji su prepreka za pomorski saobraćaj između pristaništa sjeveroistočnog dijela Australije i Tihog okeana.Bolje su mogućnosti na zapadnoj i jugoistočnoj strani gdje su obale donekle razruđene.Na jugu kontinenta nalazi se jedino veće ostrvo Tasmanija, odvojen širokim Basovim moreuzom.

            Klima

          Veći dio Australije leži u tropskim i suptropskim širinama južne polulopte.Južni povratnik dijeli Australiju na dva podjednaka dijela.

          Sjever je tropski sa toplim i stalnim temperaturama tokom cijele godine.Pod uticajem je sjeverozapadnog ekvatorskog (ljetnog) monsuna koji duva sa Indijskog okeanaMonsun donosi velike količine padavina.Zato je za sjeverni dio karakterističan bujan biljni i životinjski svijet.Vlažnost vazduha ovog monsuna ljeti utiče na snižavanje temperature, povećanje oblačnosti i povećanje padavina.U sjevernom dijelu Australije srednja temperatura vazduha najhladnijeg mjeseca jula je 23 C, a najtoplijeg januara oko 30 C.Godišnja suma padavina je 800 - 1000 mm, a mjestimično 1000 - 1500 mm.Karakteristično je da u Port Darvinu od juna do avgusta padne svega 7 mm padavina , a u mjesecu januaru padne 388 mm.

          I jugoistočno primorje Australije prima obilne količine kiša od pasata ( 1500 - 2000 mm na godinu) . Međutim planinski bedem Australijskih kordiljera ne dopušta da ta vlaga prodre i dalje u unutrašnjost kontinenta.Pasati udareu Kordiljere, zatim se , spuštajući se ka unutrašnjosti , osuše i pustinje čine još sušim.

          U unutrašnjosti Australije vlada suša klima (70% teritorije prima manje od 500 mm vode godišnje, a 40% manje od 250 mm ). Što se ide dublje u unutrašnjost , dalje prema zapadu klima je sve sušnija.U centralnim predjelima godišnja suma padavina iznosi oko 125 - 250 mm . U predjele jezea Er padne samo 100 - 120 mm vode.Ali oblasti bez padavina nema, jer na krajnjem jugu i na krajnjem sjeveru nema visokih planina i morski vazduh može nesmetano da prodre dublje u kopno, što utiče na snižavanje temperature i povećanje padavina.Prema tome , u Austaliji nema oblasti u kojima ne ma padavina u toku nekoliko godina , kao što je slučaj u Sahari. Veći dio padavina je u vidu pljuskova Naročite pojave su suve oluje, za vrijeme kojih ne padne ni jedna kap kiše. Srednja mjesečna temperatura najhladnijeg mjeseca jula je 11 C , a najtoplijeg januara oko 28 C.

          Na zapadnoj obali temperatura je nešto niža nego u centralnim djelovima, dok je relativna vlažnost veća nego u unutrašnjosti.

          Klimati zapadnog i istočnog primorja dosta se razlikuju među sobom.Klima istočnog djela dostaje slična sa klimom sjeverne Australije. Morski tropski vazduh koji dolazi na istočnu obalu Australije, isto tako kao ekvatorski vazduh, karakteriše se većom vlagom i nestabilnošću.Klima obe oblasti je vlažna, naročito ljeti kada preovlađuje morski tropski vazduh koga donose jugoistočni pasati.Vlažnost vazduha je ljeti u jugoistočnom primorju velika, od 80 - 85%. Padavina ima dosta ljeti od decembra do aprila. Zimi je mnogo manje padavina, pošto u ovoj oblasti preovlađuju vjetrovi sa kopna koji su suhi. Godišnja suma padavin je veća od 1000 mm. Srednja mjesečna temperatura najhladnijeg mjeseca jula je 12 - 19 C , a najzoplijeg mjeseca januara 23-28 C.

          Jugozapadni dio se u toku ljeta nalazi pod uticajem anticiklona, koji se kreće sa zapada na istok. Zato je ovdje vrijeme ljeti pretežno vedro i suho. Klimat ove oblasti je sličan klimatu Sredozemlja, pa se za klimu ove oblasti kaže da je mediteranska.Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca jula je oko 13 C , a najtoplijeg januara je oko 23 C . Godišnja suma padavina je oko 860 mm. U zimskim mjesecima od juna do avgusta padne oko 480 mm padavina. U toku ljeta padne samo 36 mm padavina.

          Vjetrovi u uskom primorskom dijelu na jugu Australije najčešće imaju suvi karakter i veoma su škodljivi za vegetaciju. Kiša pada vrlo rijetko, i zimi i ljeti. U Viktoiji srednja temperatura najhladnijeg mjeseca juna je 10 C a najtoplijeg januara je 28 C. Godišnja suma padavina je 246 mm i dobro je raspoređena na sve mjesece u godini.U melburnu je srednja temperatura u julu 9 C , a u januaru 20 C , dok je godišnja suma padavina 640 mm. Što se ide dalje prema jugusve se više osjećaju razlike između ljeta i zime.Januar u Cooktown-u ima prosječnu temperaturu 28 a juli 22, a prosječna temperatura istih mjeseci u Sidney iznosi21 C i 11 C.U unutrašnjosti kontinenta ta su kolebanja još mnogo veća.Tu se javljaju i visoke dnevne amplitude kao i u drugim pustinjama, pa se zimi živa spušta i ispod 0 C.Na planinama Australijskih Kordiljera i Tasmanije zimi redovito pada snijeg-

         Najniža temperatura ikad zabilježena u Australiji iznosi -22 C( 1945. i 1947 ,Charlotes pass), dok su najviše temperature zabilježene u zapadnom Novom južnom Velsu i često dostižu 40 C u ljetnim mjesecima ( Od decembra do februara).

          Vode

          U Australiji ima malo rijeka.Kiše koje se spuštaju na planine hrane vodom jedinu veću Australijsku rijeku Mari i njenu pritoku Darling, koje teku južnim dijelom Velikog australijskog nizozemlja i služe kao dragocjena osnova za umjetno natapanja tla. Rijeka Mari guga je 3490 km i ulijeva se u Indijski okean.Postojanje samo jedne značajne hidrograhske mreže Mari objašnjava česte suše u Australiji.

          U središnjem nizijskom dijelu australije izdvaja se veliki arteški bazen. U pomenutom području postoje velike prirodne zalihe podzemne vode koju iskorištavaju mnogorojni arteški zdenci.Oni su prava blagodat Australije , posebno za napajanje mnogobrojnih stada ovaca, i za njenu poljoprivredu uopšte.

          Površinske vod javljaju se samo u obliku bujica, koje ostavljaju iza sebe suha korita, ili u obliku slanih jezera.Zato su velika područja u unutrašnjosti bez otjecanja prema moru. Najveće jezero je Er prema kojem su usmjereni tokovi mnogih bujica i njihovih suvih korita.Ovo jezero je depresija . Ostala jezera suTorensovo , Gardnerovo, Mekdonaldovo ,Amadeus, itd.

          Flora i fauna

          Australija je još u pradavno doba Zemljine pošlosti bila morem potpuno odsječena od ostalih kontinenata.Zato se u njoj razvio biljni i životinjski svijet koji se znatno azlikuje od onoga na ostalim kopnima. Sačuvale su se još i danas neke vrste, koje su živjele i prije mnogo stotina miliona godina i na drugim mjestima na zemlji a zatim su izumrle.

          Za Australiju je karakteristična endemičnost biljnog i životinjskog svijeta.Nazivaju je i "Zemljom živih fosila". Na istočnim planinama i u primoju ima šuma eukaliptusa.To je džinovsko drveće koje može dostići visinu od 150 m .Koristi se za izradu namještaja i u hemijskoj industriji. Grane su mu vertikalno okrenute prema suncu zako da ispod njega nema hlada.Zbog rijetkih krošnji šume eukaliptusa su svijetle. U Australiji postoji čak650 vrsta eukaliptusa. U Australiji raste i baobab - drvo čiji prečnik može iznositi i 10 m. Nazivaju ga i drvo flaša zbog sposobnosti da dugo zadrži vodu.

          Australija je i prirodno stanište i za mnoge druge rijetke biljke kao što su scrub( zakržljalo patuljasto drvo u polupustinjskim predjelima ), spinifex( suva trava sa suvim korjenjem uglavnom u pustinjama), različite akacije(imaju krošnju u obliku kišobrana).Na sjeveru se nalaze šume mangrove(zimzeleno rastinje na ravnim obalama tropskih šuma , sastoji se od biljaka koje vole so , tako da mangrova na suvom , a za vrijeme plime pod vodom)U sjevernom dijelu Australije raste i fikus.

         I životinjski svijet Australije odlikuje se velikom raznovrsnošću.Jedan od simbola Australije je kengur. Ime mu vjerovatno potiče od odgovora australijskog domoroca Džejmsu Kuku na pitanje kako se zove ta životinja("Ken- gu-ru" u prijevidu znači "Ne razumijem"). Ima ih oko 40 vrsta, a crveni kengur je pravi div jer može da dostigne i težinu od 150 kg. Lovi se zbog hrane , krzna, i kože.Ima ukusno meso ( kao specijalitet posebno se cijeni rep).Živi u stadima (20-30 kengura). Može da skoči 3 m u visinu i 8-10 m u daljinu, a za sat vremena može da prijeđe put od 50-60 km. Rep mu je ubojito oružje , čiji udarac može usmrtiti čovjeka.Kenguri se rado igraju prednjim udovima.

         Zatim, u Australiji žive koale - sisari slični medvjadu, biljojedi koji se hrane eukaliptusom i zato mogu opstati samo u prirodnoj sredini.Emu je vrsta noja visine oko 1,5 m ( jedna od najvećih ptica na svijetu) . Ne može da leti, ali trčeći može da razvije veliku brzinu. Nalazi se u unutrašnjosti Australije u stadima, hrani se travom , voćem i insektima i svija gnijezda na zmlji. U Australiji je pronađeno 160 vrsta zmija, a 2/3 od njih su otrovne. Postoji i više od 50 vrsta papagaja. Stanovnik Australije je i ne baš omiljeni divlji pas dingo koji može da za jednu noć ubije 100 ovaca.

          Na Tasmaniji živi tasmanijski đavo.To je ružna divljačna životinja dužine 1 m , ima gusto crno krzno sa bijelim pjegama, kratke noge , sitne oči i okrugle uši. Neukrotiva je , hrani se drugim životinjama.U Australiji žive i ptice trkačice (slične noju)- kazuari., čudnovati kljunari , bijeli orlovi , crni labudovi, mravojedi , kunići   (donijeli su je Englezi , mogu popasti mnogo trave).

           Unutrašnjost Australije naziva se i "Red cente" jer tu nalazimo tli crvene boje (Aboridžini su smatrali da je to djelo bogova).

Kviz