PRIVREDA
Primarni
sektor
Sekundarni
sektor
Tercijalni
sektor
Kvartarni
sektor
Pronalazak zlata u pokrajini Viktoriji tj. "zlatna groznica"(1850 -1860)
inicirala je privredni razvoj Australije. Sudeći po
profesionalnoj strukturi (mali postotak radno aktivnog stanovništva
zaposlen je u primarnom sektoru, jedva više od 1/4 u skundarnom i 2/3
u tercijarnom) Australija spada u industrijski razvijene zemlje.
a)
Primarni sektor
Kao
i najveći dio privredne aktivnosti stanovništva tako je i
poljoprivreda velikim dijelom vezana za periferiju kontinenta. U
prostranu unutrašnjost, do linije do koje pada 250 - 300 mm kiše na
godinu , zemljoradnja je samo djelimično prodrla (suho ratarstvo), a
stočarstvo nešto više. Danas se u Australiji poljoprivredom bavi
jedva 5% aktivnog stanovništva. Uprkos tome , zbog raspoloživih površina(
bez obzira na sušu koja vlada i protiv koje se mjestimično bore
navodnjavanjem) , zbog modernizacije tehnologije i opreme, ostvaruje
se znatna proizvodnja. Za poljoprivredu je karakterističan farmerski
sistem proizvodnje. Radi se uglavnom, o farmama sa malim i srednjim
posjedom na mjestima gdje je tlo plodno i natopljeno. Zbog oskudice
radne snage, rad na farmama je velikim dijelom mehanizovan.
Što
se tiče zemljoradnje, pšenica je glavna kultura. Agrarna proizvodnja
Australije daje na godinu i do 14 miliona tona pšenice, a najveći
dio proizvodnje se izvozi. Pored pšenice uzgajaju se i druge vrste žita
(ječam , ovas) , zatim pirinač , krompir i duvan. U sjeverno
tropskim predjelima uspijeva šećerna trska i neko tropsko bilje, a u
krajevim sa umjerenom klimom voće( srednjeevropsko - jabuke, kruške
i južno - banane , agrumi). U "mediteranskom" pojasu gaji
se vinova loza. Dubokim oranjem , vještačkim navodnjavanjem zemljišta
i drugim sredstvima moderne poljoprivrede, ljudi postepeno i
polupustinjske predjele pretvaraju u obradivo tlo. Australija je prva
u svijetu počela primjenjivati umjetnu kišu za natapanje sušnih
krajeva.
Više
u unutrašnjosti kontinenta, u krajevima sušne i polusušne stepe,
uzgajanje pšenice se smanjuj a raste druga velika poljoprivredna
grana - stočarstvo( posebno ovčarstvo). Do Drugog svjetskog rata ona
je bila glavna grana privrede. Ovčarske farme su pravi veleposjedi sa
više hiljada hektara na kojima se cijele godine na slobodnoj paši
nalaze velika stada plemenitih merino ovaca. Održavanje tih stada
vezano je za mnogobrojna pojila kraj velikih arteških bunara (ima ih
5700).Godišnja proizvodnja merino vune iznosi više od 927 000 tona
što čini 1/3 cjelokupne svjetske proizvodnje. I uzgajanje goveda
vrlo je rasprostranjeno u krajevima gdje zemlja nije pogodna za obađivanje.
Na savanama sjeveroistoka rašireno je ekstenzivno govedarstvo.Tu se
na velikoj slobodnoj paši drže velika stada tovnih goveda ( preko 19
miliona).Stočari se moraju boriti protiv surove prirode i protiv
neprijatelja svojih stada.
Za
vrijeme sušnih godina prisiljeni su da preseljavaju stada posebnim
vozovima u kajeve gdje ima više vode i hrane. Ipak , dogodi se da od
žeđi ginu milioni grla ovaca i goveda. Tako je godine 1958. zbog suše
uginulo oko 60 000 goveda i 100 000 ovaca, a 1914. čak 17,4 miliona
ovaca. Neprijatelji stoke su skakavci i kunići koji mogu pojesti
mnogo trave i tako ugroziti prehranu stada, a također i dingo koji za
jednu noć može da zakolje 100 ovaca.
Od
šuma u Australiji preovladavaju tropske prašme u sjevero - istočnom
dijelu i četinari u planinskim predjelima. Godišnja proizvodnja
prerađenog drveta iznosi 16 miliona m kubnih.
b)
Sekundarni sektor
Industrija
se intenzivno počela razvijati u razdoblju između dva svjetska rata,
a naročito nakon Drugog svjetskog rata nakon kojeg je
Australija postala razvijena industrijska zemlja ( i to na bazi rudnog
bogastva u Kordiljerima). Brzim razvitkom industrije u
poslijeratnom periodu, uz znatne investicije britanskog i američkog
kapitala udio industrije u ukupnoj vrijednosti proizvodnje
dostigao je 64%. Danas postoji popularna izreka da je "
Australija sišla sa grbače ovce " jer je do tada glavna grane
privrede bilo stočarstvo. Australija raspolaže izuzetnim rudnim
bogatstvom, često tek nedavno otkrivenim ( istraživanj terena
još ni izdaleka nije završeno).
Rudarska
proizvodnja se razvila poslije otkrića zlata. Najznačajnija su dva
talasa "zlatne groznice". Prvi označav pronalazak zlata u
južnoj državi Viktoriji, a drugi pronalazak zlata na zapadu , u
Kalguri. Na mjestima gdje je "niklo" zlato nastala su
rudarska naselja.Nakon što su rezerve iscrpljene , ona su se
pretvorila u "gradove duhove" . Proizvodnja zlata je
kulminirala u godišnjoj proizvodnji od 100 000 kg, a 1969. g.
spala je na 21 846 kg. U novije vrijeme Australija se okrenula više
"crnom zlatu" , ugljenu i željezu. Dakle , osim zlata
dobija se ugalj( kameni , mrki i lignit) koji predstavlja glavni izvor
energije za industriju, zatim 24 tone željeza u rudi. Obilna je i
njena proizvodnja obojenih metala : olova u rudi, cinka u rudi, bakrau
rudi , srebra , mangana, zatim pirita , kalaja , kobalta , antimona i
dr. U novije vrijeme otkrivena je i nafta. Proizvodnja električne
energije 70- ih godina iznosila je 40 milijardi KWh.
I
danas je Astralija poproizvodnji boksita prva u svijetu i nalazi se među
prvih 5 svjetskih proizvođača gvožđa , kobalta , mangana, olova ,
cinka , srebra. U Ausrealiji postoje i bogata nalazišta uranijuma (
ruda koja je potrebna za dobivanje atomske energije).
Bogata
rudarska proizvodnja i još bogatija agrarna proizvodnja
pružale su bogatu sirovinsku bazu za razvitak prerađivačke
industrije. Prvo se razvila prehrambena industrija z izvoz ( šećerane,
konzerviranje mesa) i tekstilna industrija pamuka za unutrašnje
potrebe .Pored prehrambene i tekstilne industrije razvila se i elektro
industrija ( naročito radio aparata i televizora) i industrija
automobila ( i saobraćajnih sredstava svih vrsta ). Tekstilna
industrija vune i hemijska industrija naročito su se razvile za
vrijeme Ddrugog svjetskog rata, kada je Australija uz obimnu pomoć
Saveznika , postala velikom industrijskom radionicom za snabdjevanje
dalekoistočnog fronta . Po vrijednosti proizvodnje nadomak 70- ih
godina XX vijeka u Australiji prvo mjesto su zauzimale
metalurgija i mašinogradnja, drugo mjesto prehrambena
industrija, a treće tekstilna industrija.
c)
Tercijalni sektor ( saobraćaj , trgovin , turizam , ugostiteljstvo)
Tek
je XX vijek svojim tehničkim dostignućima ( brzi vozovi ,
avioni) ublažio prirodnu izolovanost Australije tj. njenu veliku
udaljenost od drugih kontinenata. Time su ojačale veze sa Evropom i
Amerikom.
I
saobaćajno povezivanje pojedinih dijelova kontinenta
predstavljalo je teškoću zbog velike površine kontinenta, razmještaja
stanovništva i privrede uglavnom po dugoj periferiji
kontinenta, velikih pustih prostors unutrašnjosti. Uz velike
napore i velike troškove izgađena je 40 000 km duga željeznička
mreža , koja se sastoji od vrlo dugih pruga koje idu paralelno sa
istočnom i južnom obalom kontinenta ( longitudialne) , i od više
pruga koje prodiru u unutrašnjost ( penetracijske). Glavna željeznička
pruga ide preko cijelog kontinenta u pravcu zapad - istok, duga je
5600 km , a putovanje traje 6 dana.
Avion
je saobraćajno sredstvo koje ima prednost kod prevoza putnika (
naročito na veće udaljenosti ), dok se za robu koristi drumski,
prije nego željeznički saobraćaj. Veterinari , jlekari ,
farmeri , a i drugi poslovni ljudi obavljaju svoje poslove upotrebom
aviona i helikoptera . Samo je tako moguće relativno malom broju stručnjaka
savladati na vrijeme prostranstva ovog kontinenta . Australijska
avijacija je vrlo aktivna i na vanjskim prekomorskim linijama. Godine
1969- 1970., australijski su avioni na tim linijama preljetali 105
miliona km i prevozili 5,9 miliona putnika. Za prevoz vrlo
teških tereta koristi se obalna plovidba ( izneđu luka
Australije - kabotaža). Morski saobraćaj ima poseban značaj za
Australiju jer je ona veliki izvoznik hrane ( jedan od četvorice
najvećih svjetski izvoznika ). Čak 60% izvoza predstavljaju
poljoprivredni i rudarski proizvidi, dok se industrijski
proizvodi još uvijek, A SAD su glavni snabdjevači.
Australija
izvoz: vunu i vuneno predivo, pšenicu, meso; rude metala i ugljen; šećer
i mliječne proizvode ; nemetale i saobraćajnu opremu; sirovo željezo
i čelik.
Australija
uvozi mašine, saobraćajna sredstva, tekstilije ( osim vene) ,
mineralna ili biljna ulja , raznu metalnu robu , duhan i raznu
luksuznu robu.
Najvažniji
visoko trgovački partneri su : Velika Britanija , SAD,
Francuska, Japan i Indija .
d)
Kvartarni sektor
Politički
sektor Australije.
Partije
i organizacije:
Liberalna
partija osnovana je 1945. godine. Nasljednik je ujedinjene Austrijske
partije , koja je poslije poraza na izborima 1943. godine gotovo
izgubila uticaj u zemlji. U njoj su sakupljeni izrazito građanski
slojevi i dio poljoprivrednika koji ne pripada Seoskoj partiji.
SaSeoskom partijom je na vlasti do 1949. godine. U vladi ima većinu i
mjesto premijera.
Seoska
partija osnovana je 1969. godine . Predstavnik je interesa krupnih
zemljoradnima . Politički program uglavnom joj je ograničen na
probleme poljoprivrede. Od 1949. sarađuje sa Liberalnom
partijom pa je u koalicionim vladama s njima.
Australijska
laburistička partija je osnovana 1901. godine. Odmah po osnivanju
stekla je jak uticaj na politički život zemlje. Vladu je formirala
već 1904. godine. Prva je od socijaldemokratskih paretija u svijetu.
Za 65 godina postojanja gotovo punih 17 godina bila je na
vlasti. Zvanični organi su the Standard i The New Age.
Australijska
komunistička partija osnovana je 1920. godine. Najprije je
djelovala kao propagandistička grupa bez mnogo kontakata sa radničkim
pokretom (1929- 1933) , u doba velike ekkonomske krize ovezala se sa
masama radnika i sindikata. Poslije Drugog svjetskog rata postala je
malobrojna i slabo uticajna. Ima izvjestan uticaj samo u nekoliko
sindikata. Program je donijela na svom 18. kongresu 1958. godine.
Prema nezvaničnim procentima imala je preko 3000 članova.
Organi su Tribune i Communist Review.
Politički
život Australije i dalj obilježava smjenjivanje liberala i
laburista na vlasti.
