SAMURAJ I SMRTSAMURAJ I SMRT
| "Put samuraja je put smrti.Kada dodje do
smrti,postoji samo kratak izbor smrti."
Hagakure |
| Ne bi trebalo često isticati da
je za idealnog ratnika,put samuraja bio put smrti.Velika važnost se pridavala
činjenici da način na koji se umire,ne ostavi nikakvu
mrlju i ne ukalja čast.Zbog toga se smatralo neprihvatljivim i pomisliti na moguću smrt ili ranu.Ovo je,naravno,u
domenu psihologije,što se može dokazati mnogobrojnim ličnim iskustvima.Stoga se divimo velikoj mudrosti
Usegi Kenzina,koji je podsticao svoje sljedbenike ovimriječima: "Idite na bojno polje,čvrsto ubjeđeni
u pobjedu pa ćete se kući vratiti bez ikakve rane.Uđite u borbu potpuno uvjereni da ćete poginuti - i ostaćete živi.Ali,ako
želite da u bici preživite,sigurno ćete poginuti.Ako napuštate dom,ubjeđeni da ga više nećete
vidjeti,sigurno ćete se vratiti živi,i ako samo pomislite da se vratite živi - nećete se vratiti".
Vješti mačevalac ne bi trebalo ni da pomišlja na pobjedu.Nije potrebno posebno naglašavati da se ovakva samodisciplina prilično rijetko nalazila u stvarnosti,ukoliko nije dugo i uporno uvježbavana. |
 |
 |
Čin sječenja sopstvenog
stomaka je toliko nevjerovatan način samoubistva,da je vjerovatno postao
najpoznatiji elemenat samurajske mitologije.Na zapadu je poznatiji
kao hara-kiri ("vulgarno"-ali ovaj izraz sigurno nije bio
korišten u to doba).Ovaj čin je zahtijevao nadljudsku
hrabrost,te je tokom godina postao privilegija samuraja.Obični ljudi su se mogli objesiti ili udaviti,žene
samuraji su rezale sopstvene vratove;samo je samuraj mogao izvršiti sepuku.Biti uobičajeno pogubljen je
bilo sramno i obično rezervisano za izdajice.U Edo periodu,sepuku je postao visoko razvijen ritual sa prizvucima šintoa.
Prvo bi se postavljao tatami (strunjača),omeđen bijelom bojom,sa velikim,bijelim jastukom na sredini.Svjedoci bi se diskretno povukli na jednu stranu, u zavisnosti od važnosti predstojećeg samoubistva.Samuraj bi,obično obučen u bijeli kimono,kleknuo na jastuk.Nesto preko metra iza njegovih leđa,sa lijeve strane,kleknuo bi njegov "kaišakunin" - pomagač.On je obično bio blizak prijatelj osuđenog i njegova dužnost nije bila baš popularna.Njegov posao je bio da spriječi samuraja da izvrši sepuku u velikim mukama i da ne pokaže znake bola,tako što bi mu odsjekao glavu.Traljavo obavljena dužnost je bila velika sramota,te su pri tom činu bile potrebne mirne ruke. |
| Ispred samuraja bi ležao nož na lakiranom poslužavniku.Kada je spreman,samuraj bi odvezao pojas na svom kimonu i otkrio stomak.Tada bi podigao nož jednom rukom,a drugom bi ga izvadio iz korice,ostavljajući je sa strane.Zatim bi zabio nož u lijevu stranu stomaka i prevukao ga na desnu stranu.Potom bi nož trebao okrenuti u stomaku i povući oštricu prema gore.Mnogi samuraji nisu mogli da izvrše ovaj zadnji,nevjerovatno bolan potez,pošto bi mu pomagač odsjekao glavu na prvi znak boli.Rez izveden do kraja je bio poznat kao "jumonji" i njegovo izvođenje je smatrano posebno impresivnim sepukuom. | |
 |
 |
 |
 |
 |
 |