Najvažnija propročištva stare Grčke bila su Zeusovo proročište
u Dondi i Apolonovo proročište u Deltima. Kod prvog u Dondi sveštenice su
osluškivale šum lišća prosvećenog hrasta ili neobične zvukove,
gugutanja golubova koji bi na njega sletjeli i tako proricale božiju volju.
U Deltima su prpricale na mjestu gdje je bila pukotina u zemlji, koja bi i
onoga koji je sjedeo u njenoj blizini inspirisao na proricanje, ili na svetom
izvoru Kastaliji, koji je bio okružen lovorovim žbunjem za koje se smatralo da
daje moć proricanja.