I ISTORIJA EGIPTA

Stvaranje države    Egipatski vladari    Rijeka Nil    Faraoni    Piramide    Hijeroglifi
 

Prije oko 5 000 godina na obalama rijeke Nil u sjevernoj Africi razvijala se po mnogo čemu nevjerovatna civilizacija starog Egipta. Njen razvoj je trajao preko 3 000 godina - duže nego ijedne druge civilizacije u svjetskoj istoriji! Danas je Egipat jedna od najrazvijenijih i najuticajnijih arapskih država i nalazi se između Afrike i Bliskog istoka. Egipat ima istoriju dugu 6 000 godina i mnoge turističke atrakcije - prije svega piramide kao jedino preostalo od sedam svjetskih čuda, zatim ogromni kip sfinge, grobnicu kralja Tutankamona i mnoge druge.

Maska faraona Tutankamona

Istorija Egipta, koliko znamo iz pronađenih spisa, počinje oko 3300-te godine prije nove ere, kada su Egipćani osmislili simbole kojima su počeli da opisuju i bilježe događaje svog vremena. U to doba kralj Menes je stvorio državu Egipat spajajući dve velike oblasti - Gornji i Donji Egipat - u jedinstveno kraljevstvo. Grad Memfis na sjeveru i grad Abidos na jugu postali su glavni gradovi novonastale države, a grupa snažnih i sposobnih vladara ustanovila je dobro organizovanu vladu. U to vrijeme pojavio se kalendar kao sistem mjerenja vremena, kočije sa konjima kao prevozno sredstvo, a bog Sunca - Ra bio je vrhovni bog u egipatskoj religiji. Kasnije je autoritet ove grupe vladara počeo da opada, a Egiptom je zatim zavladala princeza koju su kasnije naslijedili brojni vladari i dinastije. 

Nakon mnogo propalih dinastija i preminulih velikih vladara tokom perioda od oko 400 godina, upravljanje i vlast nad Egiptom prešli su u ruke sveštenika i carstvo je počelo da propada, postajući toliko slabo da ga je Aleksandar Veliki preuzeo bez ikakvog otpora Egipćana. Iako nije proveo mnogo vremena u Egiptu, Aleksandrija - novoustanovljeni glavni grad Egipta pod vlašću Aleksandra Velikog - bio je i ostao velelepan i izuzetno razvijen. Svoje carstvo je Aleksandar Veliki kasnije podijelio i predao vlast svojim generalima, a nešto kasnije vlast ove grčke dinastije nad Egiptom okončana je sa vlašću Kleopatre VII. Ona je vladala zajedno sa svojim sinom iz palate u Aleksandriji, u Donjem Egiptu, koja je nedugo zatim postala svjetski centar grčke kulture. Nakon Kleopatre još preko 300 godina su faraoni grčkog porijekla vladali Egiptom, a zatim je Egipat postao provincija Rimskog carstva. Mnoge strane države su tada preuzimale Egipat na kraće vreme. Nakon mnogo godina ratovanja i stradanja u svojoj dugoj istoriji, Egipat je konačno postao samostalna država u 20. veku. 

Nijedna druga civilizacija u vrijeme egipatskih faraona nije se mogla takmičiti sa drevnim Egiptom - moćnom državom poznatom po velelijepnim građevinama, izuzetnim bogatstvom i, uprkos svemu, dugim periodima mira i stabilnosti u oko 6000 godina dugoj istoriji. Osnovni razlog nadmoći Egipta u to doba bila je velika geografska prednost koju nijedna druga država nije imala, oličena u velikoj i moćnoj rijeci Nil. Desetinama hiljada godina centar života i razvoja u Egiptu bila je rijeka Nil. Za Egipat se i danas sa pravom kaže da je dar rijeke Nil, jer su dve najvažnije oblasti u Egiptu velika delta (ušće) Nila i dolina Nila. Delta Nila je bila i ostala srce Egipta - drevni Egipćani vjerovali su da se vode rijeke Nil slivaju sa "neba obilja", jer su svake godine u određeno vrijeme plavile obale rijeke i sušno pustinjsko tlo stvarajući od njega veoma plodno zemljište zahvaljujući kojem je u Egiptu uvijek bilo dovoljno hrane. Cijeli Egipat zavisio je od ove rijeke - sva voda, hrana, transport. Potreba da se stvaraju i održavaju irigacioni kanali (za navodnjavanje polja) i održava stalni transport rijekom bili su neki od osnovnih razloga što je Egipat formirao svoju nacionalnu vladu i time postao prva uređena država u istoriji. Mogućnost neograničenog snabdjevanja vodom rezultovala je razvojem države i društva koje je stvorilo velika čuda drevnog Egipta. 

Reč "faraon" znači "onaj koji živi u palati". Egipćani su se odnosili prema svojim faraonima kao prema bogovima oličenim u različitim oblicima - predstavnicima na Zemlji. Smatrali su ih "višim bićima" - svojevrsnim "nadljudima" i obraćali su im se imenima koja bi u prevodu značila "sin boga Ra" ili "davalac života kao bog Ra", vjerujući da nijedno obično ime ne može izraziti veličanstvo određenog vladara. Oni su takođe vjerovali da zahvaljujući njihovom služenju vladar uspeva da svako jutro podigne Sunce na nebo i natjera Nil da naplavi široka područja plodnim muljem krajem svakog ljeta. Takođe su vjerovali da ponude u hrani i vodi koje su svakodnevno činili faraonu obezbjeđuju da bogovi hrane duše preminulih Egipćana u zagrobnom životu. Faraon je bio svemoćan, a njegova moć apsolutno neosporna. Osnovna dužnost faraona bila je da gradi i održava hramove bogova. Dodirivanje faraonove krune ili skiptara, čak i slučajno, donosilo je smrtnu kaznu za počinioca. 

Najimpresivnije građevine Egipta svakako su piramide koje su građene kao grobnice faraona. Do sada je pronađeno ukupno 46 piramida, a pretpostavlja se da ima i još neotkrivenih pod nepreglednim pijeskom pustinja. U 27. veku prije nove ere izgrađena je prva piramida i od tada su one postale osnovni način sahranjivanja vladara. Jedan od razloga što su piramide toliko fascinantne je taj što su to bile prve građevine ikada sagrađene samo slaganjem precizno isječenih ogromnih kamenih blokova jednih na druge. U razvoju građevinarstva Egipat je tako bio neprikosnoveno carstvo više od 2000 godina. Egipćani su vjerovali da je preminulom i dalje potrebno njegovo tijelo i razne stvari koje su sahranjivane uz tijelo kako bi preživio u zagrobnom životu. Oni su znali da se u suvim pustinjama stvari veoma dobro čuvaju i birali su posebna mjesta za sahranjivanje koja su i danas izuzetno dobro očuvana. Uvaženi stanovnici Egipta tog doba bili su dovoljno bogati da izgrade velelijepne grobnice i bogato ih opreme zlatom, dragim kamenjem, zapisima na papirusu, slikovnim prikazima i statuama. Jedna od najpoznatijih piramida je Velika piramida faraona Kufua - sagrađena je od 2 miliona i 300 hiljada kamenih blokova, a svaki blok teži oko 2,5 tone. 

Hijeroglifi

Egipćani nisu slikali stvarne predstave iz života, već su njihove slike bile vrsta dijagrama za koje se vjerovalo da imaju magičnu moć. Kako bi sačuvali magičnu moć svoje umjetnosti, umjetnici su precizno kopirali likovni stil svojih predaka, pa su tako svi umjetnici drevnog Egipta slikali na isti način stvarajući veoma slične slikovne prikaze. Ovi prikazi u grobnicama usko su vezani za egipatsko slikovno pismo ili hijeroglife za koje se vjeruje da su nastali još prije oko 5 000 godina. Egipćani su magične moći pripisivali i hijeroglifima i uglavnom su ih korisili u hramovima i grobnicama. Hijeroglifski simboli, odnosno slikovno pismo, zapravo predstavljaju cijele riječi povezane posebnim znacima kojima su umjetnici obično opisivali život i vjerovanja preminulog koji je sahranjen u toj grobnici.

Detalj sa zida grobnice-hijeroglifi

Nazad