IV PRIRODNA OSNOVA

Reljef    Klima    Hidrografija    Biljni i životinjski svijet

Više od 90% teritorije zauzimaju pustinje, uključujući Libijsku (tkz. Zapadnu pustinju) na zapadu; dio Sahare, Arabijsku pustinju (tkz. Istočnu) koja graniči sa Crvenim morem i Sueckim zalivom, na istoku. Libijska pustinja poznata je kao «veliko pjeskovito more» u kome postoji nekoliko depresija od kojih je najveća Katara. Od pustinjskih oaza u Libijskoj pustinji najpoznatija su: Barijah, Daktila, Karijah, Farafra i mnoge druge.

Na izrazitom jugu duž granice sa Sudanom nalazi se Nubijska pustinja, ogromna teritorija kamenitih površina i pjeskovitih dina. Sinajsko poluostrvo obuhvata pjeskovite pustinje na sjeveru i ogromne planinske vijence na jugu sa zastrašujućim vrhovima koji se izdižu i do 2100 m iznad Crvenog mora. Planina Katarina (Jabal Katrinah, 2,637 m) najveća je planina u Egiptu. Nalazi se na Sinajskom poluostrvu kao i planina Sinaj (Jabal Musa) gdje je prema hebrejskoj Bibliji Mojsije primio deset božijih zapovjesti.

Rijeka Nil ulazi u Egipat iz Sudana i teče sjeverno prema Sredozemnom moru. Svojom cijelom dužinom od južne granice do Kaira Nil podsjeća na dugi hodnik jer se iznad njegove doline izdižu visoke stijene.

Južno od grada Idfua dolina Nila rijetko da dostiže širinu veću od 3 km.Od Idfua do Kaira prosječna širina doline iznosi čak i do 23 km i veći dio zapadne strane je iskorišten za poljoprivredu. Oko Kaira dolina se stapa sa deltom i zauzima 250 km sredozemne obale. Nanosi aluvijalnog mulja i drugog riječnog materijala poslije poplava Rozete, Damijete i drugih rijeka načinili su deltu najplodnijom regijom Egipta. Ipak, iako poplave donose plodan mulj Asuan čini sve da smanji godišnji broj poplava, zbog erozije u priobalnom području koju vrši slana voda.

U Egiptu postoji mnogo jezera. Jezero Naser, ogromni rezervoar blizu Asuana, prostire se duž Sudanske granice. Niz plitkih i slanih jezera smješteni su na krajevima delte prema moru. Drugo veće jezero je Birkat Kvarun koje se nalazi u unutrašnjosti tj. u pustinji sjeverno od grada Fajum. 

Egipat se nalazi u suptropskom području. Klimu odlikuju vruća i suva ljeta i tople zime, tj. topli periodi od maja do septembra i hladni od novembra do marta. Najviše temperature u oba perioda uslovljene su sjevernim vjetrovima. U obalnim područijima prosječne temperature kreću se od maksimalne 37°C do minimalne 14°C. Velika temperaturna variranja najčešća su pojava u pustinjama od maksimalne dnevne 46°C do minimalnih 6°C tokom noći. Tokom zimskog perioda temperature tokom noći padaju i do 0º. Područja sa najvećom vlažnosti nalaze se duž sredozemne obale, a prosječna kol. padavina iznosi 200mm godišnje, dok je prosječna količina padavina u Kairu samo 26mm godišnje, a u pustinjskim oblastima kiša pada jednom u nekoliko godina. Količina padavina opada idući ka jugu, dok temperatura raste.

Kamsin (suv i topao pustinjski olujni vjetar) javlja se u aprilu i maju, a dostiže brzinu i do 150 km/h. 

Nil ulazi u Egipat kod Vadi-Halfe na njegovoj južnoj granici. Teče kroz pustinju 1,5-2 km širokom dolinom do Asuana. Od Asuana pošto pređe svoju poslednju kataraktu, Nil teče kroz dolinu koja se širi od 5-20 km i proteže do Kaira nekih 700 km. Daljih 300 km do mora prolaze nilske vode kroz vrlo prostranu deltu, razgranatu u mnogo rukavaca. Delta završava sa lagunskom obalom dugom 250 km.

Dolinu i deltu Nila pokriva izuzetno plodno zemljište koje je rijeka hiljadama godina taložila u sloj debeo 10-12 m. Svake godine od avgusta do oktobra vodostaj Nila poraste, rijeka se izlije iz korita i poplavi svoju dolinu i deltu. Poslije povlačenja ostavlja za sobom mulj koji obnavlja plodnost tla.

Na teritoriji Egipta Nil ne prima ni jedanu stalnu pritoku. Klima koja vlada nad dolinom je izrazito topla, pustinjska. Samo morska obala poznaje kiše. U dolini Nila vlada trajna vedrina. Vegetacijsko doba uopšte se ne prekida; biljke neprestano rastu i dozrijevaju. Te prirodne okolnosti stvorile su od doline Nila najveću riječnu oazu na svijetu. Koliko se može iz istorijskih izvora zaključiti ljudi se već 6000 godina koriste tim tlom i poplavama Nila: grade kanale, podižu nasipe, izvlače vodu, sve do naših dana.

Osim plodnog tla i nilske vode priroda je obdarila Egipat i značajnim rudnim bogadstvom. Na Sinajskom poluostrvu i u crvenomorskom primorju ima izdašnih izvora nafte. U tom primorju javljaju se i fosfati. A zapadno od delte u sredozemnom primorju ima kamene soli. 

Vegetacija Egipta ograničena je na deltu, dolinu Nila i pustinjske oaze. Najviše rasprostranjena je kokosova palma. Od ostalih vrsta drveća ovde se nalaze akacija, tamaris, karob. Drveće koje je donijeto sa drugih kontinenata su čempres, eukaliptus, mimoza kao i razne vrste voćki. Aluvijalno tlo Egipta, naročito u delti, pogodno je za gajenje različitih biljaka i kultura, uključujući grožđe, razne vrste povrća, cvijeća poput lotusa, jasmina i ruže. U pustinjskim predjelima najčešće raste šiblje i trava za stoku. Papirus, nekada zastupljen duž Nila, sada se može naći na samom jugu Egipta. Zbog pustinjske klime, Egipat ima nekoliko domaćih divljih životinja. Gazele u pustinji, kao i lisice, hijene, šakali, divlji veprovi naseljavaju različita područja, uglavnom deltu i planine duž Crvenog mora. Od reptila živi nekoliko vrsta otrovnih zmija. Krokodili, nastanjeni nekad u Donjem Egiptu, danas uglavnom žive na području Gornjeg Egipta. Od ptica živi flamingo, orlovi, lešinari, pelikani i još preko 493 poznatih vrsta. Nastanjeni su i mnogi insekti, a škorpioni žive u pustinjskim predjelima. U jezerima i u Nilu živi oko 70 vrsta ribe.

Nazad