STO JE EKUMENIZAM

Ekumenizam znači nastojanje oko pomirenja, suradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava. Dok se međureligijski dijalog odnosi na sve religije, ekumenizam je dijaloški napor unutar kršćanskih crkava. Za razliku od unijaćenja (tj. prelaženje iz Pravoslavne crkve u Katoličku i obratno), u ekumenizmu se naglašava ravnopravan dijalog među kršćanskim konfesijama, ono što je pojedinim crkvama zajedničko i ide se za potvrdom duhovnoga i moralnog poslanja Kristove Crkve. Ekumenizam je nastao u 19. stoljeću unutar protestantskih crkava (ekumenski pokret). Unutar Katoličke crkve preteče su ekumenizma u 19 stoljeću: J.H. Newman, D. Mercier, J.J. Strossmayer, a u 20. stoljeću benediktinci iz Chevetognea u Belgiji, dominikanski centar Istina u Parizu, a svojim ekleziološkim radovima dominikanac Y.Congar. Nakon Drugoga vatikanskog Koncila (1962.-1965.) Katolička Crkva prihvaća osnovna načela ekumenizma i odriče se unijaćenja. (Dekret 2. Vat. Sabora: Unitatis redintegratio 1964.)

Posljednjih desetljeća održale su se brojne ekumenske inicijative, susreti, dijalozi slavlja, također između pravoslavnih i katolika. S vremenom ćemo to navoditi u ovoj rubrici. Ovdje donosimo najnoviju inicijativu održanu u devetom mjesecu 2003. u Ateni.

«Odnosi kršćanske duhovnosti i dogme na Istoku i Zapadu"
3. do 7. semptembar 2003. u Ioannini u Grčkoj

Vatikan. - Papa Ivan Pavao II. uputio je predsjedniku
Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana
kardinalu Walteru Kasperu svoju posebnu poruku
prigodom simpozija "Odnosi kršćanske duhovnosti i
dogme na Istoku i Zapadu" koji se od 3. do 7.
Septembra 2003. održavao u mjestu Ioannina u Grčkoj. Slične
susrete, spominje Papa u poruci, još od 1992.
godine priređuju Franjevački institut za
duhovnost, koji djeluje pri Papinskoj visokoj
teološkoj školi Antonianum u Rimu i Teološki
fakultet Grčke pravoslavne crkve Sveučilišta
"Aristotile" iz Soluna. Na skupu se razgovara o
teološkom dijaloga između katolika i pravoslavnih,
napominje u poruci Sveti Otac i moli kardinala
neka svim sudionicima prenese njegove srdačne
pozdrave. Nakon sučeljavanja s važnim temama,
poput molitve, kontemplacije, monaške duhovnosti i
crkvene dimenzije duhovnosti, simpozij će se
zaustaviti na doprinosu koji duhovnost daje nauku
pomažući njegov razvoj i produbljenje. Duhovnost,
naime, utječe na spremnost duše i srca, stvara
prikladni psihološki kontekst u kojemu se može
poduzeti otvoren i pouzdan dijalog, osobito ako
katolici i pravoslavni razgovaraju o pitanjima i
problemima koji ih dijele. Papa nadalje u poruci
hvali nastojanja organizatora koji žele iznijeti
na vidjelo sve ono što je zajedničko pravoslavnim
i katoličkim kršćanima u njihovom prianjanju uz
objavljenu istinu. Sveti Otac je zadovoljan što
taj skup podržava Papinsko vijeće za promicanje
jedinstva kršćana, čiji je predsjednik upravo
kardinal Kasper. Traženje dubljeg zajedništva
između kršćanskog Istoka i Zapada ne smije se
ograničiti samo na službene kontakte i pothvate na
najvišoj razini. Uzajamno upoznavanje i
razumijevanje pomažu i takvi događaji, koji
uključuju širi crkveni kontekst i crkveni život,
napose odgajatelje i profesore. Tako se promiče
konkretno onaj duh otvorenosti i slušanja koji
mnogo znači za napredak na putu koji bi trebao
voditi prema punom zajedništvu, napominje Papa te
na kraju poruke upućuje pozdrave najvišim
pravoslavnim crkvenim predstavnicima nazočnim na
simpoziju i svima podjeljuje svoj apostolski
blagoslov. Ta je Papina poruka pročitana 3. septembra 2003.
pred stotinu trideset sudionika simpozija
koji su pozdravili i brojni grčki pravoslavni
dostojanstvenici napominjući kako je uzajamno
poznavanje katoličkih i pravoslavnih teologa na
takvim simpozijima pozitivan događaj i valja ga
pojačati osobito sada kada će se četiri stotine
milijuna kršćana cijele Europe prvi put objediniti
u Ujedinjenoj Europi u svom traženju zajedničkih kršćanskih poimanja
socijalnih, bioetičkih i civilizacijskih problema.

Bački srpskopravoslavni episkop Irenej Bulović u Beogradu
na akademiji za Jubilej Pape Ivana Pavla II

Zanimljiva izjava Episkopa Ireneja koja pridonosi ekumenizmu
Beograd, 25. 9. 2003.

«Jutarnji list» (Zagreb) u svome izdanju od 30. 9. 2003. objavljuje članak od novinara Jovice Trajković posvećen sudjelovanju episkopa Ireneja Bulovića na svečanoj akademiji povodom Jubileja Pape Ivana Pavla II. održanoj u Beogradu. Na akademiji kamo je bio pozvan, kako navodi Jutarnji list, episkop Irenej izjavio je: «Jubilej Pape Ivana Pavla II., povod je da se zamislimo nad njegovom porukom i ličnošću; naglasak u njegovoj misiji nije vršenje vlasti i jurisdikcije, nego služenje, čiji je izvor evanđeljsko učenje, što pridonosi smanjenju razdaljina između kršćana i daje mu identitet autentičnog mostograditelja.» Ovu svečanu akademiju uz misu zahvalnicu u katedrali Blažene Djevice Marije na Neimaru, Biskupska konferencija SCG i Apostolska nuncijatura u SCG, obilježile su u Beogradu 25. godišnjicu pontifikata poglavara Rimokatoličke crkve. «Kad-tad doći će vrijeme jedinstvene kršćanske ekumene, a njezin prvi episkop biti će, prema drevnom poretku, biskup grada Rima» - poručio je Irenej, koji je nedavno u Vatikanu imao neformalne razgovore s visokim predstavnicima Rimske kurije, te je naglasio da je za sudjelovanje na akademiji dobio osobni poziv, «kao episkop Srpske pravoslavne crkve, a ne kao član centralnih crkvenih tijela».

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Pavle, kako izvještava KTA iz Sarajeva, uputio je božićnu čestitku kardinalu Puljiću u kojoj mu upućuje "bratske čestitke i najbolje želje uz naš narodni pozdrav: Mir Božji – Hristos se rodi!". Bog nije odustajao od svoga stvorenja i nije prestajao da čini sve kako bi podigao palog čovjeka, Adama. Činio je čudesa, slao proroke i na kraju, kada se navršila punina vremena, poslao je Sina svoga Jedinorođenoga da postane novi Adam, novi Čovek. Došao je Mesija Hristos - Spasitelj, koji isceljuje bolesne, podiže ponižene, izobličava silne i pobedi greh, đavola i smrt", piše, između ostaloga, patrijarh, izražavajući na kraju najbolje želje i izraze poštovanja te zaključujući: "Ostajemo u zajedničkom nam Kristu Spasitelju".

U svojoj božićnoj poruci ekumenski patrijarh iz Konstantinopola Bartholomaios I. izrazio je nadu u jedan miroljubiviji svijet. “Molit ćemo Krista, začetnika svakoga mira, da se ratu i umorstvu stane na kraj te da našem zemaljskom kaosu daruje mir”, piše ekumenski patrijarh u svojoj poruci koja je objavljena na Fanaru.
Neke pravoslavne crkve, među kojima su i ona iz Konstantinopola, Grčke, Rumunjske i Bugarske, Božić slave kada i zapadnjaci, 25. prosinca prema gregorijanskome kalendaru. Otale pravoslavne crkve, među kojima su Ruska, Srpska, Gruzijska, Češka, Poljska i Pravoslavna crkva u Jeruzalemu, Božić slave po starom tzv. julijanskom kalendaru koji također pada 25. prosinca, što po novom kalendaru ispada 7. siječnja.
Bartholomaios I. kritizirao je tendenciju da se od Božića napravi samo jedna ljudska “Crkvi strana i od svojih kršćanskih sadržaja pokradena svesvjetska proslava zimske sunčeve mijene”. U pogledu sve većih ponuda rastresenosti i užitka koje nudi suvremeni svijet, mnogi ljudi “pa čak i mnogi vjerni i pobožni kršćani” zaboravljaju dublje značenje Božića. Kršćani su pozvani suprotstaviti se tim sekularnim nastojanjima kako bi posvijestili duhovno značenje utjelovljenja Riječi Božje, naglasio je ekumenski patrijarh.