To
je bio ogranicen i nastran grubijan, "konjski dreser".
Ne obaziruci se na nježno zdravlje svog ucenika, kažnjavao ga je
time što ga je ostavljao bez hrane ili ga tjerao da kleci na grašku,
tako da su mu, kako je zabeležio jedan drugi kucni prijatelj, Štelin,
"koljena postajala crvena i oticala". " Brimer je
umeo pesnicama da tuce malog princa , pa je ovaj nekad povracao
i žuc. Kad ga je Jelizaveta vidjela razocarala se. Voljela je punokrvne
mužjake, a on je bio fizicki i moralno nakazan, plašljiv, podmukao,
dvolican. Govorio je samo njemacki. Bio je luteranske vjere. "Nije
imao ni najmanje sklonosti da vlada državom." Prema pravoslavnom
obicaju kršten je kao Petar Fjodorovic i proglašen je za velikog
kneza, prestolonaslednika." Medutim on je prezirao svoju novu
vjeru, rugao se popovima, nerado ucio ruski, žalio za svojom bivšom
domovinom. Ukratko, pošto je Jelizaveta zbrisala sa svog puta porodicu
Meklenburg, koja je u ocima naroda predstavljala njemacki uticaj,
ona je neobjašnjivo odredila za nasljednika još jednog Njemca i
dala mu Njemicu za vjerenicu Sofiju. Veliki knez Petar ju je radosno
docekao. "Za razliku od njenog glupog rodaka Petra ona pokušava
da se pokaže kao prava Ruskinja. Ubrzo uci ruski i osnove pravoslavne
vjere. Todorski Simeon, profesor pravoslavne vjere, prefinjen i
obrazovan covek širokih shvatanja, stalno pred caricom hvali Sofiju.
"Bog, misli ona, ne može da bude ljut na nju što mijenja vjeru
kada je ruska imperija ulog tog preokreta." Odgojena u luteranskoj
skromnosti, ona vidi u tom svjetlu pozlata, tamjana, ikona, sveca,
klecanja i misticnog pojanja režnju koja je neophodna "grubosti
naroda", kako se sama izrazila. "Nastavnik ruskog, Adodurov
je neprestano hvali carici. Nocu ustaje uci ruski i prehladuje se.
Život joj je u opasnosti. Okružena brigom carice dvorjana brzo se
oporavlja. 28. juna 1774. odreden je po caricinom naredenju za Sofijin
prelazak u pravoslavnu vjeru. Toga dana ona menja ime. Kako je ime
Sofija bilo cesto u Rusiji ona se mogla krstiti pod tim imenom.
Tome se suprotstavlja carica zbog secanja na svoju tetku, polusestru
Petra Velikog, strašnu namjesnicu Sofiju koju zatvara u manastir
da bi napokon dokrajcila njenu želju za vlašcu. Katarina je ime
caricine rodene majke. Krštena je kao Katarina Aleksejevna tako
da je i u tom segmentu a i fizicki Sofijin otac izostao sa krštenja.
Raskrštena, prekrštena, rusificirana, ona pocinje nov život. Vec
sutradan, na dan Svetog Petra i Pavla slavi se vjeridba mladog para.
Ubrzo ce se veliki knez razboljeti od ospica. Za vreme oporavka
zabavlja se time što svoje sluge, patuljke, pa cak i Katarinu, kojoj
je podario cin u svojoj licnoj vojsci, tjera da pored njegovog kreveta
rade vojnicke vježbe. Vjencanje velikokneževskog para u Kazanskoj
sabornoj crkvi objavljeno je 21. avgusta naredne godine. Pošto je
i ta formalnost obavljena carica je ocekivala nasljednika. Prva
bracna noc protekla je u išcekivanju velike kneginje. Petar je došao
jako kasno, pijan, sa slugama koje bi zabavilo da ih vide zajedno
u krevetu. Pošto je legao odmah je zaspao. Tako je bilo i narednih
noci. |
