EGIPTOLOGIJA
• nauka koja proučava jezik, kulturu i starine starog Egipta
• počinje krajem XIX. st i u bliskoj su vezi sa dešifriranjem hijeroglifa( prvi ih je dešifrirao Francuz J.F. Champolin)
• poznati egiptolozi su : A. Mariette, H. Brugsch, J. Dumischen, G. Maspero...
• J. J. Morgan posebno zaslužan za istraživanje predistorije doba Egipta
• A. Erman posebno zaslužan za proučavanje starog egipatskog jezika
EGIPATSKA MITOLOGIJA
• prema egipatskoj mitologiji, u središtu stoji sunčano bogatsvo (Ra), a postoji
još i niz drugih božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...)
• vjerovanje u zagrobni život, balzamiranje mrtvaca; mumije
• kult mrtvih dovodi do izgradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi
hramova i grobnica razvija i likovna umjetnost (kipovi, reljefi)
• grade se i monumentalne piramide, a mrtvace se pokapa sa zlatom i ostalim
blagom uz velike rituale
• najvažnija stvar u egipatskoj mitologiji je vjerovanje u život poslije
smrti – čak su se i za života pripremali za to
Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i
prirodnih božanstava, odražava jedinstven egipatski geografski i prostorni
kontekst i zavisnost zemlje o dvjema životodavnim silama – rijeci Nilu i toplini
Sunca. Dolina Nila, u vrijeme nastajanja egipatske istorije izdvojena od provala
naroda i vanjskih uticaja, bila je kolijevkom jedinstvene civilizacije. Mitovi
su se javili u sredini u kojoj su vladale snažne suprotnosti, što je Egipćanima
neprestano podsjećalo na igru života i smrti.
Religija je bila duboko ukorijenjena u istorijskom razvoju zemlje. Egipat se
sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno božanstvo.,
a 3100. g. pr. Hr. nekada lokalna božanstva Sjevera i Juga su se ujedinila u
državni Panteon.
Mitovi
o postanku
Razvila su se tri značajna vjerska središta: Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i
bila su tri mita o postanku svijeta.
Kult Sunca
U razdoblju Stare države razvio se službeni Kult Sunca. Sa slabljenjem
kraljevske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je utjecaj bio velik, kojeg je
kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim
kultom.
Kraljevi i
Svestenici
Hram se nije smatrao mjestom zajedničkih obožavanja, već Kućom kip. Svestenicima
je bio zadatak da obavljaju određene obrede za bogove i u pojedinim prilikama za
preminule te za kraljeve proglašene bogovima.
Na bogove se gledalo kao na bića sa ljudskim potrebama: trebala im je hrana,
piće, odjeća, odmor... a sve im je to pružano u hramovima tokom dnevnih obreda.
Prizori obreda mogu se vidjeti i danas jer ukrašavaju zidove hramova.
Teoretski, samo se kralj mogao približiti bogu, a vjerovalo se da je svaki kralj
sin svoje majke, Velike kraljevske supruge, po volji vrhovnoh državnog boga. No,
svaki je svestenik obavljao dnevne obrede.
Kako se dnevno obavljanje obreda za bogove temeljilo na pojmu razmjene, to se
vjerovalo da ono osigurava kraljevu pobjedu nad neprijateljima.
Ostrvo postanka
Vjeruje se da se tu bog prvi put pojavio na Zemlji i sagrađen mu je zaklon od
trstike. Kasnije se nadogradio.
Prvobitno svetilište bila je koliba koja je predstavljala priprost zaklon za
kultnu statuu.
Mitovi i svetkovine
Izuzev mitologije koja opisuje porijeklo hramova, razvile su se različite price
u vezi sa svetkovinama priređenim u čast bogova.
Rođenje i sudbina
Mitovi o licnim božanstvima nisu tako slikoviti. Bilo je božanstava koja su
ucestvovala u sudbinu pojedinaca (Shai, Meškent, Renenet...)
Pobjeda smrti
Iako su rođenje i s njime povezane opasnosti predstavljali polje brojne magijske
i relogiozne djelatnosti, egipatsku svijest je najviše zaokupljala smrt.
Na smrt se gledalo kao na prekid života, prepreku preko koje čovjek mora
prijeći da bi dosegao vječnost.
S razvojem izuzetno profinjenog i složenog društva, poglavari ranih zajednica
pokapani su u razrađenije grobove od opeka koji su bogato opremani.
Razvilo se vjerovanje da tijelo pojedinca treba sačuvati nakon smrti. Kada bi
Kralj umro on bi išao do svog oca Ra-a, boga Sunca, a njegova piramida se
smatralo uzletištem ili nekom vrstom kraljeva pristupa na Nebo.
Pokušaji svestenika da usklade i osmisle različita poimanja zgrobnog života
nikad nije bilo uspjesno, niti su bili naširoko prihvaćeni.
Nakon što bi pogrebni odredi bili uspješno dovršeni, pokojnik bi se pojavio
pred sudom ispred 42 božja prisjednika, pred mnogim drugim bogovima i Ozirisom,
velikim Suncem podzemlja. Potvrdio bi čistoću svoje duše i «ispovijedio se».
Ako je potrebno, on će pokušati i prevariti bogove samo da postigne taj cilj.
Nakon toga uslijedio je drugi dio suđenja, gdje bi se srce pokojnika stavljalo
na jedan dio vage, a pero, simbol božice istine i pravednosti, na drugi dio vage.
Ako bi bilo izjednačeno, pokojnik se proglašavao čistim od grijeha.
Ubistvo Ozirisa
Oziris je bio oženjen Izidom, bio je čovječan kralj, dobar i mudar vladar, koji
je Egipćanima dobio znanja iz poljoprivrede i unaprijedio umjetnost i zanate.
Set je bio ljubomoran na Ozirisa, pozvao ga na svečani ručak, a za nagradu svi
gosti su lijegali u škrinju. No, kada je Oziris došao na red, i stao u nju,
Setovi saučesnici zatvore škrinju, te ga baciše u rijeku.. Putujući mnogo milja,
škrinja je na poslijetku doplovila u Biblos, na feničkoj obali.
Izida je krenula na put o potragu za mužem, pronašla ga u Biblosu, te vratila ga
natrag u Egipat. Posthumno je zažela sina sa njim, međutim i dalje jos je
prijetila opasnost od Set-a. Uz pomoć Neftis, sestre Ozirisa, uskrsunla je
Ozirisa.
Kasnije se rodio Horus, koji se kasnije osvećuje Setu i ubija ga.
Na koncu Ozirisu je oprošteno svako zlo i vraćen je u život, ali ne kao živući
kralj, već u novoj ulozi kralja i suca martvima u podzemnom svijetu.