Kubizam je mozda bio najuticajniji pokret u istoriji umjetnosti od renesanse. Umjetnici koji su mu pripadali srusili su pravila perspective, koja su vladala slikarstvom najmanje cetiri vijeka i uspostavili formalno i konceptualnonove nacine rada, koje nijedan umjetnik nakon njih nije mogao zanemariti. Ova znacajna revolucija, koja je zahvatila gotovo sve vidove slikarstva, nije dosla potpuno nenajavljena, jer bilo je eksperimenata, koji su vec pripremili teren i potporu. Michel Puy je priznao kubizam kao vrhunac procesa pojednostavljenja, koji je zapoceo Cezanne, a nastavili su ga Matisse i Derain. Lekcije naucene od Cezanna bile su svakako osnova svih avangardnih umjetnickih iskaza. On je prihvatio izazov da ocvrsne prostor, da predmete prikaze kao geometrijske oblike, da prikazuje bliske i daleke elemente istovremeno i u istoj ravni,da zrtvuje bogatstvo boja za izraz volumena i da ustroji sliku u skladu sa mentalnim i racionalnim semama.
Kad su se 1907. godine pojavile GOSPODJUCE IZ AVIGNONA Pabla Picassa, predstavljale su radikalan pomak od kanona tradicionalnog portreta. Kad njima nisu vise vladali zakoni jedinstvene, sredisnje perspektive, umjetnici su motiv mogli prikazati istovremeno sa razlicitih tacki gledista. Picassa je sa Georgesom Braqueom upoznao zajednicki prijatelj, pjesnik Guillaume Apollinaire. Obojica umjetnika zudjela su za novim jezikom i radial su zajedno vise od sedam godina. Trazili su nacin da izraze potpuniju stvarnost i njeznije visesteuke vidove (slikajuci onosto se zna o prostoru i oblicima, a ne samo ono sto se vidi).
Slicnost njihovih slika je velika da ponekad ne mozemo odrediti kome dijelo pripada. Medjutim, cini se kako je Braque vise ostao u dodirusa formalnim vrijednostima, koje su se zasnivale na skladnoj, ritmickoj kompoziciji, dok je Picasso, ostajuci vjeran svojoj spanskoj krvi, bio agresivniji, strastveniji i dramaticniji.Teme koje se pojavljuju u dijelima obojice slikara, imaju gotovo posvecenu ozbiljnost, te pejzazi u kojima su male kuce pojednostavljene do geometrijskih kockastih oblika. I samo ime “kubizam” pojavilo se u opisu toga detalja. Cesto su to bili portreti trgovacai i kolekcionara, prijatelja dvojice slikara, dok mrtve prirode pokazuju predmete usko povezani kao da su dio mreze.
Unutar dvije godine, process rastvaranja forme koji su zapoceli Picasso i Braque, doveo je fragmentaciju i opskurnost dotakvih krajnosti da su dijela postala tajnovita i nerazumljiva. Ova faza poznata je pod nazivom analiticki kubizam: piramidalne structure geometrijskih objekata. Kubisti su zapravo pokusavali proniknuti u najvece dubine stvarnosti, istrazujuci njezine najskrivenije vidove kako bi prikupili sto vise podataka. Picasso je priznat kao otac novog istorijskog i umjetnickog doba.
Uslijedio je razvoj kubizma u tkz. Sinteticki kubizam, gdje se predmet, koji se na pocetku analizira i rastavlja u dijelove.gubeci na taj nacin svaki prepoznatljivi oblik. Kubisti su sad htjeli izbjeci opasnost apstrakcije. Sad su se na njihovim dijelima pojavljivala slova, brojevi I “dijelovi stvarnosti” kao sto su krpa, izresci iz novena, marke… Upotreba tih predmeta od strane kubista pokrenula je sirenje tehnike kolaza. Potreba za mirom i jasnocom, te osjecajuci odbojnost prema mrkim i jednolicnim bojama vecine kubistickih slika, Juan Gris i nakon njega Fernand Leger usvojili su strogu strukturu i svijetlije i bljestavije boje.Kubizam tih umjetnika bio je jednostavan, osnovni i sematski jezik geometrijskih oblika obogacen ravnim prostorima jasne i ciste boje.
|
|
|
|
|
|