Osnivač Elejske škole.

Prirodu je tumačio iz same prirode, dakle pranačelo je priroda.

Osnova svega je biće- BIĆE JE JEDNO (savršenstvo, Bog, istina, logos)

Parmenid odvaja razum od čula: razumu pripada mišljenje

Čula- sve što osjećamo čulima (pobija Heraklitovu teoriju mnjenja).

Filozofija Parmenida se nalazi u djelu „O PRIRODI“ koje ima dva dijela:

Postoje tri istine:

Prva istina:

Parmenid postavlja dvije pretpostavke:

„DA LI NEŠTO POSTOJI? “ (nužnost postojanja bića)

„DA NIČEG NEMA“ (nužnost postojanja nebića). „Da ničeg nema“ odbacujemo jer čim izgovorimo «ništa» ono postaje nešto tj. riječ. (nemoguće je spoznati ništa)

Druga istina:

postavlja pitanje šta je to nešto što postoji?

A to je: „ISTO JE MISLITI I BITI“

Parmenid izjednačava biće sa mišljenjem- Ako nešto postoji onda to nešto mora i da misli.

Parmenid identifikuje biće sa mišljenjem i to je jedina prava istina dok je sve drugo stvar mnjenja→ jedina prava istina se postiže putem razuma.

Treća istina:

Dokazuje da je biće vječno, savršeno, nepromjenjivo, da ne može nastati niti nestati

„Ukupnost postojećeg je vječna, postojeće se ne može širiti ni razmnožavati niti može nestajati; ono ne može ni da nastane ni da propadne, jer ako bi raslo, ono bi moralo da to rastenje proizvede iz ničeg, da se širi u ništa; ako bi se smanjivalo ono bi moralo dio po dio samog sebe da pretvara u ništa.“

Biće je uvijek samo sebi jednako, vječno i savršeno.

Drugi dio poeme nazvan je put mnjenja i govori o tome da na tom putu ljudskog iskustva na može se sagledati prava istina (dubina prave istine). Ovom putu pripada čulna spoznaja, ono sve što nastaje i nestaje→ ovaj put pripada običnim smrtnicima.