POL SEZAN

 

      Udaljavanje od impresionizma i davanje podstreka razvoju umjetnosti XX vijeka ostvarili su u posljednjoj deceniji XIX vijeka slikari Pol Sezan, Pol Gogen i Van Gogh.

     Suprotno impresionistima koji su uništili i predmet i prostor, izjednačavajući ih istim mrljama boje i svijetlosti, Sezan je, poslije dugog i mukotrpnog rada stvorio slikarstvo ravnoteže, čvrstine i geomtrijske stvarnosti. Generacije slikara učile su sa Sezanovih slika da geometrija ne služi samo za označavanje nedoglednih perspektiva nego da se ona primjenjuje i na predmete. Zatim su shvatili da poredak na Sezanovim slikama nije kao u prirodi i da slikar stvara oblike i poredak kakvih u prirodi nema već kakvi postoje u duhu slikara. Tako po Sezanu slika pokazuje režisersku sposobnost duha samog umjetnika. Ovim je Sezan postavio osnove modernoj estetici koja umjetničko djelo vidi kao novu stvarnost kakve u prirodi nije bilo prije nego što ju je duh umjetnika materijalizovao i opredmetio.

     Za Sezana oblik i boja su međusobno zavisni i tek '' kad boja dobije svoj puni zvuk, i oblik će dobiti svoju punoću ''. Od tačnog odnosa boja na Sezanovim slikama zavisi čvrstina i volumen oblika. Da bi zadovoljio svoju potrebu za konstrukcijom, Sezan je predmete iz prirode razlagao na osnovne geometrijske oblike- kocku, loptu i valjak, koji su bili dovoljno veliki da boja dobije svoj puni zvuk, ali dovoljno mali da, slično opeci ili kamenom bloku na građevini, ostvare punoću i čvrstinu oblika. On nije modelirao predmet svijetlo-tamnim na klasičan način, već ga je modulirao bojom kao osnovnom građom slike raspoređenom u određene geometrijske planove. Otuda površine Sezanovih slika imaju mozaičku strukturu obojenih pločica.

 

 

 

Kartaši

Mrtva priroda

Sen Viktoar

Vaza