GLASOVNE PROMJENE
Glas (slovo) u srpskom jeziku može imati razlikovnu funkciju - promjenom samo jednog glasa u riječi, dobijamo riječ potpuno novog značenja. Svaki glas u riječi može se naći u različitom fonološkom i morfološkom okruženju. Pogledajmo sljedeće primjere:
nizak- nisko
gost - gozba
sladak - slatko
čast - čašćen
gvozden - gvožđe
duh - duše
učenik - učeniče
Uzrok
promjene (alternacije) ovih
glasova leži u fonetskom okruženju.
U drugom slučaju javljaju se novi glasovi u
susjdstvu, à uzrok tome ¼å morfološke prirode i to izaziva promjenu. Glas z
ispred k prelazi u svoj bezvučni parnjak, à s ispred b
u bezvučno z...
U drugoj grupi primjera s i z ispred ć,
odnosno đ prelaze u š i ž, à u trećoj k i h
ispred å alterniraju sa š i č.
Vidimo da svaka fonema ne može da se nađe u svakom okruženju -
u nekom okruženju jedna fonema mijenja drugu i to je glasovna promjena, t¼.
fonološka alternacija. Promjene glasova izazvane jednačenjem jednog glasa prema
drugom nazivaju se asimilacijske alternacije. Uzrok asimilacije može biti
različit, pa prema tome razlikujemo više vrsta alternacija.
Nasuprot asimilatorskim alternacijama, javljaju se i
disimilatorske, koje nastaju u procesu razjednačavanja glasova.
U našem jeziku postoji 7 glasovnih promjena :
|
|
|
|
|
|