Pametne ubice iz vazduha
Nažalost, tek započet 21 vek obeležava trka u
naoružanju i stvaranju što sofisticiranijih tehnika ubijanja. Mada, sve izgleda
deža vi: kao u trećerazrednim SF ostvarenjima.
Novo, monstrum-čedo robotike iz NASA je letilica, robotizovana i automatizuovana
do poslednjeg delića, namenjena vazdušnim napadima, veličine sportskog
automobila sa krilima poput šišmiša, slilčnim onim na B-2 stealth bombarderu.
Leti na 10 hiljada metara i može da ispusti bombu tešku 110
kilograma sa izvanrednom preciznošću, zujeći
naokolo 700 km na sat. Ovakve, bespilotne letilice su, kažu vojni eksperti,
budućnost ratovanja, a američko ministarstvo odbrane planira da počne da ih
proizvodi 2010. godine.
Prilikom ove odluke, rukovodili su se tako činjenicom da se štede životi
vojnika-pilota, tako i troškovi, budući da nema posade koju treba obučavati,
hraniti, platiti...
Leteća armija: Boingovi avioni-roboti
Sledeća generacija ovih ratobornih letilica
neće biti usamljeni strelci. Leteće u koordinisanim grupama, napadaće
neprijateljske odbrambene položaje, identifikovati sami nove ciljeve, i bacati
precizne bombe. Pametne ubice iz vazduha.
Ostvarenje
ove vizije zahtevaće stvaranje novih vazdušnih komunikacionih mreža i mnoštvo
kontrolnih sistema koji će te avione učiniti autonomnijim
nego ikad. Petogodišnji program Agencije DARPA koštaće četiri milijarde dolara.
"Mozak" ovakvih vazduhoplovnih sistema biće smešten podalje od fronta, bez
zemaljski kontrolisanih stanica i moraće da obavlja vrlo složene zadatke: ne
samo da stalno drži avion na istom kursu, već i da omogući grupi letilica da
lete koordinirano. Mora brzo da reaguje na promenu koordinacija, mora da
isplanira ciljeve i da automatski reaguje na nove. Avioni ne smeju biti
prekomplikovani za upravljanje kako bi jedan čovek - kontrolor na zemlji ili u
letilici s pilotom mogao bez napora da čuva "stado" aviona-robota.
U poslednjoj deceniji, bespilotne letilice dokazale su se na bojištima širom
sveta. Čini se da su i ex-yu prostori bili veoma podesni eksperimetalni prostor
za isprobavanje raznih pametnih aviona-robota. Na primer, tzv. "predator", avion
iz General Atomics debitovao je u Bosni a onda poslužio i na ratištima u
Avganuistanu i Iraku. "Globalna sova", iz Northrop Grummana, takođe. U
međuvremenu, Northrop je izumeo i isprobao još jednu bespilotnu letilicu,
"pegazus", i dokazao da može da se prizemi i na nosaču aviona. Ali, Pentagon je
tek 2003. krenuo u intenzivnije osvajanje tehnologije aviona-robota za vazdušne
napade, odredivši sedmogodišnnji rok za razvoj verzija za vazduhoplovne i
mornaričke borbe.
Boingova verzija zove se x-45, a Northropova, X-47, zasnovana na modelu pegazus.
Nije poznato koliko će čijih verzija Pentagon otkupiti, ali im izbor neće biti
mali. Boing je svoje modele X-45 već demonstrirao više puta, i to uspešno, i to
ga je kvalifikovalo za vodećeg sistem-integratora razvojnog projekta Future
Combat Systems.
Takođe, svi sistemi, i Northropov i Boingov, moraju biti kompatibilni i
prilagodljivi, kako bi mogli da se povezuju uzajamno ali i sa drugim vojnim
sistemima, pa i onim koji su tek u povoju - robotskim avionima, insektolikim
letilicama, avionima sa klepetavim rkilima poput ptica i ostalim čudima koja
vrebaju u raznim laboratorijama, što znači da je potreban i precizan,
prilagodljiv softver koji ce sve te pametne ubice povezati.