Pregled sportskih organizacija Grada u 2004. godini preuzet sa zvanične prezentacije uprave Grada:
Sportske organizacije
Fudbal
Fudbalski klub "Borac"
Fudbalski klub "BSK-CRNI ĐORĐE"
Fudbalski klub "Omladinac"
Fudbalski klub "Krila Krajine"
Fudbalski klub "Naprijed"
Fudbalski klub "Željezničar"
Fudbalski klub "Sinđelić"
Fudbalski klub "Lauš"
Fudbalski klub "Vrbas"
Fudbalski klub "Mladost"
Fudbalski klub "Krajina"
Fudbalski klub "Industrijski centar"
Fudbalski klub "Sloga-Nektar"
Fudbalski klub "Krupa"
Fudbalski klub "Budućnost"
Fudbalski klub "Sloboda"
Ženski Fudbalski klub "Borac"
Ženski Fudbalski klub "Vrbas"
Fudbalski klub-škola "Džaja"
Fudbalski klub-škola "Proleter"
Fudbalski klub-škola "Gomionica"
Rukomet
Rukometni klub "Borac-Telekom"
Ženski rukometni klub "Borac - SP"
Ženski rukometni klub "Mladost"
Rukometni klub "Mladost"
Rukometni klub "Kosig"
Rukometni klub "Banja Luka"
Ženski rukometni klub "Vrbas-2000"
Škola rukometa klub "Cepelin"
Košarka
Košarkaški klub "Vrbas"
Srpski košarkaški klub "Banjalučka pivara"
Košarkaški klub "Orlovi"
Ženski omladinski KK "Banja Luka"
Ženski košarkaški klub "Borac"
Košarkaški klub "Radivoje Korać"
Košarkaški klub "Nektar"
Košarkaški klub "Svetosavac"
Košarkaški klub "Delta"
Srpski košarkaški klub "Zvijezda"
Košarkaški klub "Nektar"
Košarkaški klub "ALF-OM"
Košarkaški klub "Mladi krajišnik"
Košarkaški klub "Mladost"
Boks i Kung fu
Bokserski klub "Slavija"
Kung-fu klub "Lotos"
Kung-fu klub "Spektar"
Nanbudo klub "Hasu"
Tae kvan do klub "Bando"
Odbojka
Odbojkaški klub "Borac"
Klub sjedeće odbojke "Krajišnik"
Odbojkaški klub "Budućnost"
Ženski odbojkaški klub "Budućnost"
Odbojkaški klub "Banja Luka "
Plivanje
Plivački klub "Borac-Incel"
Plivački klub "Banja Luka"
Ženski plivački klub "Vrbas"
Plivački klub "Olimp"
Vaterpolo klub "Incel"
Vaterpolo klub "Mladost"
Atletika
Atletski klub "Borac"
Atletski klub "Banja Luka-96"
Tenis
Teniski klub "Mladost"
Teniski klub "Borac"
Teniski klub "Match Ball"
Stoni tenis
Stonoteniski klub "EKO Borac"
Stonoteniski klub "Banja Luka"
Karate
Karate klub "Sinđelić"
Karate klub "16"
Karate klub "Šoto Kan"
Ženski karate klub "Čajavec"
Kuglanje
Kuglaški klub "Borac"
Kuglaški klub "Banjalučka pivara"
Kuglaški klub "Knin"
Kuglaški klub "Vitaminka"
Boćarski klub "Banja Luka"
Šah
Krajiški šahovski klub
Šahovski klub "Kaisa"
Šahovski klub "Lauš"
Šahovski klub "Zadis"
Škola šaha "Mala rokada"
"Go" klub "Banjaluka"
Šahovski klub "Čajavec"
Šahovski klub "Krajišnik"
Streljaštvo
Streljački klub "Kozara"
Streljački klub "Krajiški Borac"
Streljački klub "Nikola Bokan"
Streljački klub "Braća Orelj"
Streljački klub "Banja Luka"
Džudo
Džudo klub "Rade Ličina"
Džudo klub "Banja Luka"
Džudo klub "Borac"
Džiu džicu klub "Student"
Džiu džicu klub "Policajac"
Klub samoodbrane za žene "Simpatikus"
Džiu džicu klub "Samuraj"
Kajak kanu
Kajak kanu klub "Vrbas"
Klub sportova divlje vode "Argonaut"
Aero sport
Aero klub "Sveti Ilija"
Paraglajding klub "Adrenalin"
Biciklizam
Biciklistički klub "BSK"
Biciklistički klub "Banja Luka"
Smučanje
Smučarski klub "Banja Luka"
Smučarski klub "Starčevica"
FK Borac
FK Borac je osnovan 4. jula 1926. Fudbal je tada već bio popularan sport u gradu, a mladići su na svakoj slobodnoj površini, u nedostatku prvae lopte, jurili za krpenjačom. Krpenjača se pravila tako da se u neku staru čarapu nagura starih krpa i “dronjaka”, a zatim se sve to oblikovalo u loptu.
Grupa trgovačkih pomoćnika, su prema pisanju istaknutog banjalučkog sportskog novirara, pokojnog Limuna Papića, “koji su, najčešće, radili od zore do mraka, sve dok gazda ne odkomanduje «zatvori», prigrabila je takođe, fudbal, kao dio života, razonode, druženja ... Okupljajući se u gostioni ''Putnik'', koja se nalazila s lijeve strane na početku Ulice fra Grge Martića (danas Srpska), odlučili su da osnuju - fudbalski klub. Ta ideja ih više nije napuštala i zaista su je pretvorili u djelo.” Navodno je upravo mladi revolucionar Veselin Masleša bio kum klubu, jer im je predložio da klubu daju ime Borac u znak borbe trgovačkih pomoćnika za svoja radnička prava. Klub je zaista i dobio ime Radnički športski klub Borac.
Fudbalski klub Borac obnovljen je 22. juna 1945. godine, nakon ratne pauze. Borac je dao dva reprezentativca Jugoslavije: Tomislava Tomu Kneza i Abida Kovačevića. U evropskim kupovima odigrao je osam utakmica i nalazi se na "vječnoj listi UEFA". FK Borac svoje utakmice igra na Gradskom stadionu. Prilike u klubu nisu sjajne: umalo su izgubili stadion zbog loših rezultata, u više navrata su morali platiti visoke kazne zbog krajnje nesportskog ponašanja navijača, igrači su bili u štrajku zbog neisplaćenih prihoda. Ipak, postoji nada da će se vratiti nešto od starog sjaja na station.
Borčevi najznačajniji uspjesi:
BSK, jedan od najstarijih banjalučkih klubova, sigurno zaslužuje da se češće spomene, jer se čini da se nepravedno zapostavljen. Kažu da je u BSK-u uvijek igrala gradska raja. Tu su svoje fudbalsko umijeće oprobali svi gradski momci koji su sanjali fudbalsku karijeru, u tom klubu su stasali mnogobrojni vrsni fudbaleri koji su svoju karijeru nastavljali u FK Borcu ili u drugim klubovima više lige.
Fudbalski klub nazvan Banjalučki sportski klub - BSK, osnovan je 1932.godine na
Mejdanu, a igralište mu se nalazi na Hisetima. Klub je od svog osnivanja
1932.godine djelovao i takmičio se sve do 1941.godine. Tokom II svjetskog rata u
borbi su učestvovali mnogobrojni nogometaši BSK-a. Dvojica su proglašeni
narodnim herojima, a to su Danko Mitrov i Fadil Šerić. Poslije rata BSK je
obnovljen i ponovo je počeo sa radom 1952.godine. Klub je ostvario najveći
uspjeh 1968. godine plasmanom u drugu saveznu ligu. Te godine se i Borac nalazio
u drugoj saveznoj ligi i to je prvi i jedini put da su se BSK i Borac takmičili
u istom saveznom rangu takmičenja.
FK BSK postoji i danas, ali se sada klub zove "FK BSK – Crni Đorđe" i takmiči se u Prvoj entitetskoj ligi RS.
Amaterski fudbalski klub Naprijed osnovan je 1951. godine u Mejdanu. U to vrijeme u tom dijelu grada nije postojalo nikakvo sportsko društvo koje bi okupljalo tadašnju omladinu. Kako je nogomet bio najpopularniji sport, došlo se na ideju o osnivanju fudbalskog kluba.
Naprijedovci su dugo bili ''beskućnici'', jer se treniralo na Haremu, a utakmice su igrane na pomoćnom terenu Borčevog stadiona. 1960. godine odlučeno je da se započne sa izgradnjom stadiona na Mejdanu. Dobijeno je, na korištenje, vakufsko zemljište od strane Islamske vjerske zajednice i krenulo se sa radovima. Inženjerija JNA je poravnala teren, a ostale radove su izvela preduzeća, omladinci i zaljubljenici u fudbal. Stadion je zvanično otvoren u ljeto 1961. kada godine je odigrana utakmica Naprijed – Borac. Naprijed je pobijedio rezultatom 4:2.
FK Naprijed se takmičio u rangovima banjalučkog i krajiškog fudbalskog saveza sa
više ili manje uspjeha, ali problemi finansiranja kluba koji je uvijek bio nisu
dozvolili veće rezultatske. Upravo iz tih razloga su iole značajni fudbaleri
vrlo rano odlazili iz kluba u veće i jače klubove.
FK Naprijed postoji i danas i takmiči se u drugoj ligi RS.
FK Željezničar - fudbalski klub sa Predgrađa pored željezničke pruge.
FK Vrbas - fudbalski klub iz Gornjeg Šehera i Novoselije koji su u početku igrali na ledini pokraj vodovoda, pa nastavili na stadionu pokraj Harema.
FK Jedinstvo - fudbalski klub iz Vrbanje.
FK Mladost – Zalužani; u Zalužanima još uvijek igra FK Mladost, klub koji je postigao najveći uspjeh 1960. godine u takmičenju za Kup "Maršala Tita", kada su pobijedili FK Borac!
1997. godine, za vrijeme posjete Njemačkoj, sam u okolini Paderborna ušla u kafić i iznenadila se kad sam na zidovima i u vitrinama vidjela slike i pehare nekog rukometnog kluba. Konobar je na moj čudni naglasak reagovao pitanjem odakle sam, a na pomen Bosne je kompletno društvo za susjednim stolom okrenulo glave…i taman kad sam pomislila da sam rekla nešto što ću požaliti, jedan od njih, vlasnik, je počeo rafalno: “Bosna…Banjaluka? Borac? Rukomet? Znam li išta o tome?”. Ispostavilo se da je bivši rukometaš, da je ne jednom igrao protiv Borca i da je malo klubova (i reprezentacija) koje toliko cijeni. Moje srce je tog dana bilo veće od čitave Njemačke!
Rukometni klub Borac je osnovan 1950. godine, ali se pod tim imenom javlja tek septembra 1952. godine. Naime, prvi rukometni klub u Banjaluci osnovan je u martu 1950. godine pod imenom RK Željezničar. U septembru 1952. godine je pristupio Sportskom društvu Borac i promijenio ime u RK BORAC. RK Borac je postigao mnoge uspjehe na kojima su im drugi mogli samo zavidjeti…ili čestitati. Mnogi treneri širom Evrope su posmatrali igru naših momaka i pokušali kopirati našu taktiku nadajući se uspjehu. Banjalučka škola rukometa se i danas primjenjuje, naročito od strane nekih holandskih klubova.
RK Borac započeo svoj put prema vrhu jugoslavenskog, evropskog i svjetskog rukometa na Stadionu sportskih igara koji se nalazio u samom centru grada, tik do hotela Bosna. Nažalost, gradske vlasti su dopustile da nakon otvaranja dvorane Borik dođe do propadanja Čajevčevog stadiona koji se osim “manjih” sportskih događaja mogao korisiti i za razne kulturno-umjetničke aktivnosti. Ljudi kojima očigledno nije stalo da sačuvaju taj veliki spomenik banjalučkom sportu donijeli su odluku, i vjerovatno je dobro unovčili, da se stadion sruši, a na njegovom mjestu sagradi poslovno-stambena zgrada.
Nakon otvaranja dvorane Borik 20. aprila 1974. godine počinje drugi dio “zlatne” istorije banjalučkog rukometa. Dvorana je otvorena upravo rukometnom utakmicom na kojoj je Borac (naravno) pobijedio Viteks iz Visokog rezultatom 29:25.
Borčevi rukometaši su, kao reprezentativci, učestvovali na mnogobrojnim međunarodnim takmičenjima na kojima su postizali najveće uspjehe i osvajali zlatne, srebrene i bronzane medalje. Borac je u svojoj bogatoj sportskoj istoriji osvojio pregršt trofeja i mnogobrojne titule i jedan je od najtrofejnijih rukometnih klubova ex-Jugoslavijei najtrofejniji klub u Bosni i Hercegovini.
Rezultati:
Zlatne olimpijske medalje, Banjaluci i Borcu, donijeli su Abas Arslanagić,
Nebojša Popović, Milorad Karalić i Dobrivoje Selec sa Olimpijskih igara u
Minhenu 1972. godine, te Zlatan Arnautović i Zdravko Rađenović sa Olimpijskih
igara u Los Angelesu 1984.godine.
Bronzane olimpijske medalje na OI u Seulu 1988. osvojili su Zlatko Saračević, Irfan Smailagić, Iztok Puc i Ermin Velić, te Abas Arslanagić kao selektor reprezentacije.
Na Svjetskom prenstvu za seniore, 1986.godine u Švajcarskoj, zlatne medalje su osvojili Zlatan Arnautović, Zlatko Saračević i Irfan Smailagić.
Zlatne medalje na Omladinskom svjetskom prvenstvu dobili su Zlatko Saračević i Fuad Ramljak i Abas Arslanagić kao selektor 1981.godine, te Senjanin Maglajlija i Iztok Puc, 1987.godine i Božidar Jović i Goran Stupar 1990. godine.
Četiri srebrne medalje sa svjetskog prvenstva 1982. godine donijeli su u Banja Luku Velić Ermin, Elezović Jovica, Rađenovic Zdravko i Štrbac Branko.
Šest bronzanih medalja sa svjetskih prvenstava su klubu donijeli Abas Arslanagić i Nebojša Popović 1970. i 1974, te Milorad Karalić 1970 i Zdravko Rađenović 1974.
RK Mladost je bio dugogodišnji član druge savezne lige i republičke lige BiH. Klub je osnovan 1960. godine. Sportski entuzijasti su u sklopu Osnovne škole Ranko Šipka izgradili rukometni stadion koji je imao i rasvjetu za noćne utakmice. Najveći rezultatski uspjeh su rukometaši Mladosti ostvarili 1971. godine kad su postali članovi druge savezne lige.
U Banja Luci je nekada postojao i Rukometni klub Rade Ličina, a djelovao je pri Sportskom studentskom društvu «Rade Ličina». Klub je ubrzo je postao “ispostava” starijeg i mnogo poznatijeg RK Borac koji je svoje mlade igrače slao u RK R. Ličina da steknu igračko i takmičarsko iskustvo. Zbog toga su često nazivani Borac-II.
1950. godine u Banjaluci je osnovan ženski rukometni klub Željezničar koji je kao i ubrzo preimenovan u RK Borac. Na prvom prvenstvu Bosne i Hercegovine, 1950. godine, banjalučke rukometašice su osvojile drugo mjesto. Naredne godine su osvojile titulu prvaka Bosne i Hercegovine. 1955. godine rukometašice Borca su postale prva sportska ekipa sa područja Bosanske Krajine koja je postala savezni ligaš. Ubrzo nakon napuštanja Prve savezne lige ŽRK Borac se jednostavno “ugasio”, jer su se tada svi okrenuli muškom rukometnom klubu Borac, djevojke su, neopravdano, zapostavljene, pa se ekipa bez mnogo pompe raspustila. ŽRK Borac je obnovljen 1994. godine.
Mladost je rukometni klub sa Pilane koji je jednom bio i prvoligaš, dugogodišnji član druge savezne lige. Nakon pokušaja sa ženskim rukometnim klubom Borac rukometni zaljubljenici su 1960. godine osnovali ovaj rukometni klub. Tri godine nakon osnivanja, djevojke su postale prvakinje Bosne i Hercegovine.
Kosarka
Klub koji toliko često mijenja sponzora i ime da ni sama više nisam sigurna kako se zove...
Košarkaški klub «Borac Nektar» je osnovan 1947. godine pri RSD Borac. Od svog osnivanja do danas KK «Borac» je bio višestruki prvak bivše BiH, bivši je jugoslovenski prvoligaš, pobjednik je prvih kvalifikacija za izlazak klubova na međunarodnu scenu. Igra u crveno-plavim dresovima, domaći je u Sportskoj dvorani Borik, koja ima kapacitet 5000 gledalaca.
KK «Borac Nektar» je promoter košarkaškog sporta na širem području Krajiške regije tako da je direktno stručnom i materijalnom pomoći oživio rad krajiških klubova iz ostalih gradova.
 |
 |
 |
 |
 |
 |