|
|
|
Citokinini su otkriveni pedesetih godina u Americi. Jedan od poznatih istraživača iz ove oblasti, Skug, gajio je ćelije srži stabla duvana na sintetičkoj podlozi koja je sadržala mineralne soli, šećere, vitamine i auksin. Ćelije su se uvećavale, ali nije bilo diobe. |
Kada je u podligu dodato kokosovo mlijeko, ćelije su počele da se dijele i umnožavaju, stvarajući masu rastresitog tkiva koje se naziva kalus. Kokosovo mlijeko je, u stvari, tečni endosperm kokosovog oraha, ogromnog sjemena kokosove palme, a služi za ishranu embriona.Hormoni su dobili naziv prema svojstvu da podstiču ćelijske diobe (citokineza-ćelijska dioba).
|
|
|
|
Kasnije je iz nezrelog sjemena kukuruza (Zea mays) u fazi mliječne zrelosti izolovana supstanca sa istim efektom na diobu ćelija i nazvana je zeatin. Utvrđeno je da su te supstance po hemijskoj strukturi derivati adenina. Kod biljaka je otkriveno više prirodnih citokinina. Postoje i sintetički citokinini, od kojih je poznat hormon kinetin (6-furfuril-aminopurin). Citokinini imaju i druge fiziološke funkcije. Oni utiču na
|
|
Citokinini i auksini su neophodni hormonski sastojci u hranljivim podlogama za gajenje izolovanih biljnih ćelija i tkiva u kulturi in vitro. Ova metoda pruža mogućnost da se ispituju rastenje i diferencijacija ćelija i sazna nešto više o hormonalnoj regulaciji ovih procesa. |
|
|
Dejstvo citokinina i auksina na organogenezu može se pokazati sljedećim primjerom. Ako se izoluje dio tkiva stabla duvana i gaji na hranljivoj podlozi koja sadrži potrebne nuritivne sastojke, a od hormona auksin (indol-sirćetnu kiselinu) i citokinin (kinetin) u istim koncentracijama, doći će do diobe ćelija i njihovog uvećavanja. Na ovakvom medijumu stvara se kalus koji se sastoji od mase nediferenciranih ćelija. |
Ako se kalusno tkivo prenese na hranljivu podlogu koja sadrži veću koncentraciju auksina nego citokinina, pojaviće se korijenovi. Ako je koncentracija veća od koncentracije auksina, pojaviće se pupoljci. U kulturi in vitro iz ovakvih pupoljaka može se njihovim izolovanjem i oživljavanjem pomoću indol-buterne kiseline regenerisati cijela biljka. Neke biljke mogu u kulturi cvjetati. Ovaj metod se danas primjenjuje za vegetativno razmnožavanje različitih biljnih vrsta: cvijeća, voćaka ili šumskog drveća. |
|
AUTOR: JOŠIĆ MAJA