Tek nekoliko ptica kruži nad pustinjom Atakamom, najsušnijim
mjestom na svijetu, a sa jedinog asfaltskog puta koji kroz nju prolazi- autoputa
Pan Amerikan ne može se ni u daljini primjetiti nikakvo zelenilo. Ovo je pust
predeo suncem sprženih stena, šljunka i pomičnih dina. Pustinja zauzima prostor
veličine Engleske i proteže se oko 1 000 km uz obalu sjevernog Čilea. Kada se
krene prema unutrašnjosti, nakon stotinjak kilometara pustinja ustupa mjesto
golim vetrovitim uzvišenjima podno Anda.
Na mestima na kojima ima peska formiraju se dine u obliku polumeseca koje se
pomeraju, a vetar ih neprekidno razara i ponovo stvara. U stenvitom području,
vetrom nošeni peščani vrtlozi i retki pljuskovi oblikovali su blage obrise
brežuljaka. U odnosu na druge pustinje u Atakani je hladno. Letnje temperature
se uglavnom kreću oko 18o C, ali u podne se tlo može usijati i do 50o C. Srcem
pustinje, od podnožja Anda teče samo jedna rijeka Loa, a korito joj je tako
duboko usječeno da je putinici i ne vide dok joj se sasvim ne približe. U
Atakami nema kiše zbog njenog okruženja. Do nje kiša ne može doprjeti iz
atmosferskog sliva pošto su između visoki venci Anda. Zbog suhog vazduha u
Atakami tragovi ljudkih aktivnosti ostaju dugo sačuvani. Tragovi kola utisnuti
pre stoninjak godina i danas se mogu vidjeti na površini meki "kostre" koja se
sastoji od suncem sprženih komadića kamenja i kristala soli. Narod Atakamenjos,
prvobitni stanovnici ovog područja, pokorili su Inke iz Perua na pragu 16. veka
kad su došli Španci. Odmah nakon Španaca stigli su kopači zlata i srebra.
Pričali su da ih je vdila legendarna ptica Alikante, koja je imala boju tih
vrednih metala. No Alikante bi nestala kada bi se osjećala ugroženom, ostavivši
kopače izgubljene i gladne da se znoje danju i drhte od hladnoće noću. Najveće
nalazište bakra nalazi se u podnožju planina Čukikamata ( Chuqicamata ).
 |
 |
 |
 |
 |
 |