SIBIRSKI TIGAR životinja koja nestaje

O SIBIRSKIM TIGROVIMA

Sibirski tigar (Panthera tigris altaica) ili mandžurski tigar stanovnik je Azije. To je divna, prekrasno ukrašena i obojena mačka. Vitka je, viša i lakše građena mačka od lava. Sibirski tigar može biti dug od vrha njuške do kraja repa čak do 4 metra. Visina do ramena može biti do 1,10 metara, što ga čini najvećim i nasnažnijim među tigrovima. Težina koju može doseći prelazi nevjerojatnih 300 kilograma. Crne pruge na tigrovu hrđavo-žutom krznu prekrasno su raspoređene po cijelom tijelu; ne postoje dvije identične životinje, a pruge se mogu usporediti sa otiskom prstiju kod čovjeka. Osnovna boja na leđima je tamnija, sa strane malo svjetlija. Sa donje strane tijela i unutrašnjost nogu krzno je bijele boje. Dlaka sibirskog tigra je dulja i gušca od dlake ostalih tigrova, a što je posljedica okoline u kojoj on obitava (Sibir). Glava mu je okrugla, urešena manjim ušima, na kojima sa stražnje strane dolazi po jedna veća bijela mrlja. Oči su mu žutosmeđe, a njuška nešto kraća od njuške lava. Brkovi dužine i do 20 cm ukras su glave, dok s bočnih strana obraza ima dulju dlaku koja strši i nalikuje bradi. Jezik mu je dug i hrapav, a u čeljustima ima snažne očnjake s vrlo oštrim rubom s unutarnje strane, poput noža, a njihova dužina seže i do 6 cm. Na dugim i snažnim nogama ima ogromne šape s pet prstiju s oštrim i dugim kandžama, koje prema potrebi uvlači ili izvlači. Rep sibirskog tigra je dugačak cca 100 cm, svjetliji i ukrašen tamnim kolutovima.

Njegova osobina samačkog života prekida se jedino u doba parenja kada se druže dvije životinje suprotnih spolova. Svoj teritorij, koji ljubomorno čuva, obilježava ogrebotinama po stablu i uriniranjem. Tigar nije isključivo noćna životinja, sreće ga se u bilo koje doba dana, gdje vreba plijen na rubovima šuma, u gustoj travi ili pored staze kojom prolaze životinje. Omiljena su mu mjesta uz rijeke i pojilišta. Najčešce kreće u lov početkom sumraka ili u rano jutro prije izlaska sunca. Vrlo je brz i nečujno se kreće, može odskočit vrlo daleko, kao i vrlo visoko. Loš je penjač. Voli vodu, dobar je plivac, a za vrućih dana rashladuje se kupanjem. Te njegove osobine stavljaju u opasnost ostale životinje za koje nisu siguran zaklon ni potok ni rijeka, koje u lovu bez poteškoća prepliva. U prirodi lovi i male i velike životinje, a poslastica su mu divlje svinje. Za velikih zima i u nedostatku hrane lovit će i miševe. Kada lovi, tigar vreba, iznenada se munjevito baca žrtvi na leda, te zabada kandže duboko u leda žrtvi. Ubijenu životinju odvlači duboko u gustiš, gdje jede do sitosti. Zna se i prežderavati, može pojesti i preko 20 kg mesa, nakon čega cijeli dan spava, prekidajući san jedino odlaskom na pojilo. On nije izbirljiva životinja, jede sve, od kože sa krznom pa sve do kostiju. Tigrovi su plašljive životinje, kada prvi put sretne čovjeka najvjerojatnije će se uplašiti i pobjeći, ali tigrovi koji često u prirodi dolaze u kontakt sa čovjekom uvide da je čovjek lagan plijen.

Ženka sibirskog tigra manja je od mužjaka, ali ima sva obilježja kao i mužjak. Sibirska tigrica postaje spolno zrela sa 3 - 4 godine, kao i mužjak. Pari se desetak dana, a nekad i dulje. Nakon parenja ženka je gravidna od 105 do 108 dana. Nekoliko dana prije okota priprema gnijezdo. Tri dana prije okota sise se napune mlijekom i vidno objese. Vrijeme okota traje i do 9 sati ovisno o broju mladunčadi. Tigrica u leglu ima 3 - 4 mladunca, koji se legu u razmacima od 1 do 2 sata. Kako se mladunci kote, majka ih brižno suši lizanjem i odgriza pupčanu vrpcu, i za kratko vrijeme mali tigrić nalazi sisu i počinje povlačiti prvo mlijeko. Mladunci vec sa 2 - 3 tjedna otvore oči, ali još ne vide, tek sa 4 tjedna potpuno progledaju. Sa 2 mjeseca starosti počinju jesti meso, a mlijeko sišu sve do 7 mjeseci starosti, nekad i dulje. Mladunčad je veoma zaigrana, u toj svojoj igri uče vještini, koja će im trebati kad odrastu. Uz majku mladunci ostaju oko 2 godine. Nakon tog vremena odvajaju se od majke i počinju samostalan život.

Sibirski tigrovi su vrlo ugrožena vrsta zivotinja i vrlo ih je malo u prirodi oko 400 jedinki, a više ih ima u zatočeništvu oko 600 jedinki. Prijeti im izumiranje, kao što je već do sada izumrlo nekoliko podvrsta tigrova. Izumrle su tri podvrste tigrova, kaspijski, javanski i balijski tigar. Broj ostalih podvrsta tigrova kojih još ima u prirodi drastično se smanjuje iz godine u godinu. Nestaje prvenstveno smanjenjem prirodnog životnog prostora i krivolova. Ukupan broj svih podvrsta tigrova u prirodi procjenjuje se na oko 6000 do 7000 jedinki. Tigar je zaštićena vrsta u svim zemljama u kojima živi u prirodi, ali to ne sprečava krivolovce da ih love i ubijaju i tako još više ugrožavaju opstanak već oslabljene zajednice. Procjene ukazuju da će tigar nestati iz prirodnog staništa prije 2015. godine. Čovjek može puno učiniti na zaštiti te prekrasne životinje. Uzgajatelji i ZOO vrtovi u cijelom svijetu su poput Noine arke koji nastoje spasiti ugrožene vrste životinja. Uspješan uzgoj sibirskih tigrova u zarobljeništvu i vraćanjem u prirodu pomoći će očuvanju vrste za buduće generacije.
 

   "Znanje.org" ne odgovara za sadrzaj pojedinacnih stranica.