Venezuela
Venezuela je najsjevernija država Južne Amerike, smještena na obali Karipskog mora. Na zapadu graniči s Kolumbijom, na jugu s Brazilom te na istoku s Gvajanom.
Lokacija Venecuele Grb Venecuele
Službeni jezik: španski
Glavni grad: Karakas
Predsjednik: Hugo Chávez
Predsjednik Vlade:Hugo Chávez
Površina:
32. po veličini
- ukupno: 916.445 km²
- % vode: 0,3%
Stanovništvo:
45. po veličini
- ukupno (2004): 26.127.351
- Gustoća: 27/km²
Nezavisnost: Od Španije 5. jula 1811.
Valuta: venecuelski bolívar(100 centima)
Vremenska zona: UTC -4
Internetski nastavak: .ve
Pozivni broj: 58
Na istoku oko jezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijeke Orinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž većeg dijela obale te između spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranci Anda u kojima nadmorska visina doseže 5007 m (Bolivarov vrh). Istočno od Orinoca reljef se uzdiže prema jugu i istoku i tvori zapadni dio Gvajanskog gorja u kojem se nalazi Anđeoski vodopad, najviši na svijetu (pad vode je 979 m).
Klima Venezuele je tropska, uglavnom vlažna i vruća, nešto blaža samo u gorskim predjelima. Najveća rijeka je Orinoko koji utječe u more velikom deltom.
Na području Venezuele osnovana je 1522. jedna od prvih španskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je većina venecuelskog teritorija uključen u sastav potkraljevstva Nove Granade, a manji je istočni dio priključen Novoj Andaluziji.
Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila nezavisnost od Španjolske 5. jul 1811. pod vodstvom Simóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i José Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830.
Politički život Venezuele u 19. i ranom 20. vijeku obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vođe Juana Vicentea Gómeza godine 1935. započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazišta nafte povećalo je nacionalno bogatstvo.
Godine 1998. za predsjednika je izabran populist Hugo Chávez, potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u februaru 1992. Chávez je proveo opsežne reforme političkog sustava, ojačao socijalnu državu s ciljem poboljšanja životnih uvjeta najsiromašnijih slojeva i zahladio odnose sa SAD-om zastupajući istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i surađujući s komunističkom Kubom. Njegova je politika izazvala protivljenje venecuelskih gospodarstvenika i sindikata, ali je ostao popularan među stanovništvom zemlje, osobito siromašnijima.
Stanovnici Venezuele porijeklom su Španjolci, Američki Indijanci, crni Afrikanci, zatim Talijani, Portugalci, Arapi, Nijemci i drugi. Dvije trećine stanovnika su mestici i mulati, a oko 20% bijelci. Velika većina stanovništva živi u gradovima na sjeveru zemlje. Uz španski, govore se i mnogi indijanski jezici. Oko 96% stanovnika pripada rimokatoličkoj crkvi.
Gospodarstvom dominira industrija nafte s jednom trećinom BDP-a, 80% izvoznih prihoda i više od polovice ukupnih proračunskih prihoda. Najveći problemi ekonomije su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visoka nezaposlenost i inflacija.
BDP je za 2004. procijenjen na 5.800 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.