Argentina
Argentina
Republika Argentina
je država u Južnoj Americi, smještena između Anda na zapadu i Atlantskog
oceana na istoku. Na sjeveru graniči sa Paragvajem i Bolivijom, na
sjeveroistoku sa Brazilom i Urugvajem, a na zapadu sa Čileom.
Lokacija
Argentine
Grb Argentine
Službeni jezik : španski
Glavni grad :
Predsjednik : Néstor Kirchner
Predsjednik Vlade : Néstor Kirchner
Površina:
8. po veličini
- ukupno:
2.766.890 km²
- % vode: 1.1%
Stanovništvo:
30. po veličini
- ukupno (2004): 39.144.753
- gustoća:
14/km²
Nezavisnost : Od Španjolske 9. jul 1816
Valuta : argentinski peso (100 centava)
Vremenska zona : UTC -3
Internetski nastavak : .ar
Pozivni broj : 54
Područje današnje Argentine
bilo je rijetko naseljeno prije dolaska europskih kolonista. Indijanski narod
Diaguita živio je na prostoru sjeverozapadne Argentine, uz rub Carstva Inka, a
nešto istočnije narod Guaraní.
Prvi Europljani pod vodstvom
Ameriga Vespuccia dolaze 1502. Španjolci uspostavljaju stalnu koloniju na
mjestu današnjeg Buenos Airesa 1580, kao dio Potkraljevstva Peru. Nakon
uspostavljanja Potkraljevstva Rió de la Plata 1776. koje je obuhvaćalo današnje
države Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i veći dio Bolivije, Buenos Aires postaje
važna luka. Zbog proizvodnje privrednih dobara i iz političkih razloga
postupno se razvija u jedan od najvažnijih trgovačkih centara u regiji.
Potkraljevstvo se nakon kratkog
vremena raspalo zbog unutrašnjih neslaganja i manjka potpore iz Španjolske
kada je Napoleon Bonaparte srušio Španjolsko kraljevstvo.
Neuspjeli britanski pokušaj
invazije 1806.-1807. osnažio je samopouzdanje stanovništva. Buenos Aires 1810.
formira vlastitu huntu i poziva ostale pokrajine da se pridruže. Različiti
politički pogledi odugovlače formalnu objavu neovisnosti, a u međuvremenu
Paragvaj proglašava vlastitu neovisnost. Konačno 9. srpnja 1816. Kongres
proglašava neovisnost od Španjolske.
U drugoj polovici 19. stoljeća
Argentina se razvija zahvaljujući modernijim poljoprivrednih tehnikama i
izlasku na svjetsko tržište. U to vrijeme zajedno sa Brazilom i Urugvajom vodi
rat protiv Paragvaja (1865 - 1870).
Većim dijelom kasnije povijesti
izmjenjuju se vlasti i vojne diktature. Socijalne i političke prilike dovode do
uspona Juana Peróna koji dolazi na vlast 1946 i provodi agresivnu politiku osnaživanja
države. Veliku podršku dobiva od supruge Eve Perón, poznatije kao Evita Perón.
Perónov drugi mandat prekida vojna grupa predvođena Eduardom Lonardijem 1955.
i Perón odlazi u progonstvo no ostaje popularan u Argentini.
Tijekom 1960ih godina izmjenjuju
se vojne i civilne vlasti, pokušavajući se nositi sa smanjenim ekonomskim
rastom i socijalnim problemima. Cijelo desetljeće traju sukobi peronista i
antiperonista. Uz potporu pristaša Perón se vraća iz progonstva i osvaja
pobjedu na izborima 1973. Umire 1974. a vlast ubrzo preuzimaju militaristi. Država
ostaje pod pritiskom ekonomskih problema i rastućeg terorizma.
Ponovo slijedi razdoblje
diktature u kojem vojska provodi oštre mjere protiv svih koji joj se protive.
Proces je poznat pod nazivom "prljavi rat" i odnosi velik broj života
uz kršenje ljudskih prava. Konzervativnije liste navode između 10 000 i 30 000
"nestalih" osoba - uhićenih i potajno ubijenih bez suđenja u
razdoblju 1976.-1983. Militaristički režim osim protivljenja stanovništva
dolazi u krizu i zbog nerješavanja ekonomskih problema, korupcije, te poraza od
Ujedinjenog Kraljevstva u ratu za Falklandske otoke 1982. Pod pritiskom javnosti
dozvoljava se osnivanje političkih stranaka, polako vraćaju političke
slobode, te 1983. raspisuju demokratski izbori.
Gospodarstvo Argentine oslanja
se na bogate prirodne resurse, izvozno orijentiranu poljoprivredu i raznoliku
industriju. Zbog političkih previranja u prošlosti je bilježila velike uspone
i padove. Od kraja 1970ih nagomilan je ogroman vanjski dug, a visoka inflacija
je dostizala maksimum u razdoblju 1989.-1991. Zbog ekonomske krize vlada je
pokrenula procese liberalizacije, deregulacije i privatizacije. Radikalnim
monetarnim reformama 1991. argentinski peso je vezan uz američki dolar i
usvojena nova monetarna politika.
Ekonomija se počela oporavljati
2002. bolje nego su predviđali strani i domaći analitičari. Nakon desetljeća
tržišnih reformi postižu se dobri rezultati, naročito u izvozu, no još
uvijek ostaje pitanje velike zaduženosti.
Argentinci su mješavina različitih
nacionalnih i etničkih grupa, dominantno potomaka talijanskih i španjolskih
doseljenika koji zajedno čine oko 88% populacije. Valovi doseljavanja iz mnogih
europskih zemalja stigli su u Argentinu krajem 19. i početkom 20. stoljeća:
Velšani, Nijemci, Francuzi, Britanci, Irci, Poljaci, Rusi, Ukrajinci, Hrvati,
Srbi i drugi, te manji broj azijskih doseljenika.
Izvorno indijansko stanovništvo
broji oko 700 000 pripadnika koncentriranih uglavnom na sjeveroistoku,
sjeverozapadu i jugu zemlje. No i u tim krajevima veći utjecaj imaju mestici
miješanog europskog i indijanskog podrijetla iako čine oko 40% stanovništva u
domorodačkim područjima.
U okvirima književnosti
Argentinski najpoznatiji pisac je Jorge Luis Borges, koji je u svjetskim
krugovima smatran jednim od najvećih književnika dvadesetog stoljeća. Pisao
je pijesme kratke priče i eseje. za književnost Argentine također su bitni
Adolfo Bioy Casares i Julio Cortázar. Bioy Casares je pisao knjige u suradnji
sa Borges. Cortázar je bio dobrovoljni izbjeglica u Europu tijekom vladavine
Juan Domingo Perón; Borhes je također imao problema sa Peronom, te je sa radošču
pozdravio njegov pad 1955, da bi kasnije počeo vijerovati u vojne diktature.
Borges i Cortázar umiru u inozemstvu: Borges u Ženevi 1986, and Cortázar u
Parizu 1984.
Ernesto Che Guevara podrjetlom
je Argentinac, rođen u Rosario. Osim njegove oružane borbe i njegove suradnje
sa Fidel Castrom i režimom na Kubi, napisao je Dnevnik
motocikliste, o svojim putiovanjima po Argentini i Južnoj Americi, koja
su nedavno pretočena u film.
 |
 |
 |
 |
 |
 |