Kućni ljubimci

| Home | Evolucija | Horoskop | Zanimljivosti | Galerija | Kviz |

Fiziologija i ponašanje

Raspoloženje mačke ima skoro podjednak uticaj na veličinu njenih zenica kao i količina svetla. Uznemirena ili uplašena mačka imaće širom otvorene zenice dok će recimo ljuta mačka imati sužene zenice.

Slušni "aparat" mačke je toliko razvijen da ona može razlikovati dva identična zvučna izvora razmaknuta 0.5m na udaljenosti od čak 20 metara! Uho mačke sastoji se od čak 30 mišića [ljudi imaju 6] koji kontrolišu pokrete spoljnjeg uha i koji ga mogu rotirati za 180 stepeni. Mačka tako može čuti zvuk iz svih pravaca bez pomeranja glave.

Neobični zvuci i škljocanje vilice mačke koja kroz prozor gleda u pticu ili insekta samo predstavljaju instinktivno ponašanje lovca mesoždera koji plen ubija jakim ugrizima.

Brkovi mačkama služe najpre kako bi ocenile da li se mogu provući kroz određeni otvor. Kako nemaju većih [od lobanje] pojedinačnih kostiju u svom telu otvor kroz koji mački prolazi glava je dovoljan i da kroz njega prođe celo njeno telo.

Mačke nemaju znojnih žlezda što objašnjava znatno slabiji miris njihovih tela [u poređenju sa npr. psima]. Ova činjenica ih, međutim, čini relativno osetljivim na visoke temperature.

Mački je u lošim svetlosnim uslovima potrebno 6 puta manje svetla [u odnosu na čoveka] kako bi jasno videla. Tome doprinosi i posebna membrana Tapetum Lucidum koja se nalazi na obodu rožnjače i koja ima reflektivnu površinu. Ona još jednom odbija primljenu svetlost ka zenici i na taj način povećava `upijenu količinu svetlosti. Odbljesak zelenkaste boje koji se može videti na fotografijama mačaka i pasa koje su snimljene uz korišćenje blica predstavlja refleksiju ove opne. [Ovaj neželjeni efekat se na fotografijama može izbeći samo korišćenjem difuznog filtera postavljenog između blica i mačke ili izmeštanjem blica što dalje od samog fotoaparata.]

Osim u nosu, mačka poseduje još jedno čulo mirisa u vidu Jakobsonovog organa. Radi se o hemijski osetljivim nervnim završecima koji se nalaze u gornjem delu usne duplje. Najrazvijeniji Jakobsonov organ nalazi se kod zmija koje izbacujući i uvlačeći vlažan jezik prenose i molekule mirisa do osetljivih nervnih završetaka.

Kada pije tečnost mačji jezik je u usnu šuljinu unosi sa svoje donje strane, za razliku od recimo psećeg jezika.

Kao i ljudi, sve mačke se dele na levake i dešnjake.

Od svih životinja na Planeti samo žirafe, kamile i mačke hodaju istovremeno levim pa desnim nogama.

Mačka vrlo retko mjauče u komunikaciji sa drugom mačkom. Ovaj način oglašavanja mačke koriste samo sa ljudima.

Doskorašnje verovanje da mačke nisu u stanju da razlikuju boje je opovrgnuto u najnovijim istraživanjima. Mačke mogu razlikovati plavu, zelenu i crvenu boju.

Mužjak domaće mačke postaje polno zreo između 7. i 10. meseca dok ženka može ostati u drugom stanju već između 5. i 9. meseca starosti. Bez kontrole ženka može u kontinuitetu imati mladunce svakih 4 meseca pa je veoma važna kontrola parenja ili sterilizacija/kastracija.

Proporcionalno veličini svoje glave i tela, mačke imaju najveće oči od svih sisara.

Mačke moraju kroz ishranu da unose masti pošto njihov organizam nije u stanju da ih proizvodi. Nemojte hraniti svoju mačku [industrijskom] suvom hranom za pse pošto je mačkama u procentima potrebno 5 puta više proteina nego psima.

Mačke imaju bolje kratkotrajno pamćenje nego psi. Najnoviji eksperimenti sprovedeni na Univerzitetu u državi Mičigen utvrdili su da kratkotrajno pamćenje kod pasa ne prelazi 5 minuta dok kod mačaka može trajati i do 16 sati što prevazilazi i rezultate izmerene kod majmuna i orangutana.

Jedina vrsta domaće mačke koja voli vodu i kojoj je to sastavni deo karaktera rase je Turska Van mačka. U regiji iz koje potiče ova rasa znaju je i pod imenom "mačka koja pliva".

`Predenje` je sastavni deo komunikacije kod mačaka. Sam zvuk nastaje od kretanja vazduha kroz sužene kanale u plućima koje svojim pomeranjem pravi dijafragma. Neobično je što se nekada predenje čuje i kod mačaka koje su jako bolesne ili povređene. Ipak, predenje pre svega označava dobro raspoloženje i prvi put se čuje kod mačića dok sisaju mleko.

Telesna temperatura mačke se meri rektalno, kao i bebama. Normalna telesna temperatura mačke je u rasponu 38-39.2 °C. Normalne promene telesne temperature od 0.2-0.5°C može prouzrokovati promena ambijentalne temperature, povećana aktivnost, uzbuđenje, hrana, promena doba dana. Hipotermija je izraz koja označava sniženu telesnu temperaturu ispod normale, dok je hipertermija izraz koji se koristi prilikom povišene temperature. Ako je telesna temperatura niža ili viša od normalne, kontaktirajte svog veterinara radi konsultacije za pregled.

Boja vidljivih sluzokoža je normalno svetlo roze boje. Pod vidljivim sluzokožama se podrazumevaju sluzokoža kapaka [ konjuktiva ], sluzokoža usne duplje [ desni, unutrašnja strana usana ], sluzokoža nosa, sluzokoža vagine. Najpristupačnije su za rutinski pregled desni. Boja desni je dobar indikator stanja cirkulacije i oksigenizacije tkiva. Ako su desni pigmentirane za ovaj pregled treba koristiti konjuktive. Bleda, bela, plavičasta ili žuta boja sluzokože je znak da morate zakazati hitan pregled vaše mačke kod veterinara.

Vreme punjenja kapilara isto se proverava na desnima. Radi se pritiskom prsta na jedan deo desni i meri se vreme dok pritisnuto mesto povrati svoju normalnu boju. Normalno vreme punjenosti kapilara je između 1-2 sekunde. Ova metoda se koristi radi procene stanja cirkulacije

Srčani rad možete osetiti na levoj strani grudnog koša gde lakat dodiruje grudni koš. Vaša mačka za ovaj test bi trebala biti mirna. Stavite ruku na ovu regiju i osetićete otkucaje srca. Možete koristiti i stetoskop, ako ga imate, mada ga nije obavezno kupiti. Brojite srčane otkucaje u toku jednog minuta [ 60 s ], mada je ovo ponekad teško izvodljivo da mačka bude totalno mirna jedan minut, zato koristite skraćenu verziju: brojite srčane otkucaje u toku od 15 sekundi i pomnožite dobijeni broj sa 4.

Ako ne možete naći srčane otkucaje, probajte izmeriti puls. Puls se njlakše oseti na tzv. femoralnoj arteriji. Ona se nalazi na unutrašnjoj strani zadnje noge u predelu prepona. Postavite kažiprst i srednji prst što više sa unutrašnje strane butine, polako i nežno pritisnite izabrano područje i osetićete puls. Ova metoda zahteva malo prakse, zato ne očajavajte ako ne uspete iz prvog puta. Kad budete jednom bili kod veterinara zamolite ga da Vam pokaže mesto gde se "traži" puls.

Broj otkucaja srca kod mačaka je između 160-220 otkucaja u minuti. Ako je broj otkucaja van ove granice, potražite veterinara odmah.

Disanje je vrlo bitno radi održavanja života zbog unosa kiseonika. Najbolje vreme za posmatranje disanja je prilikom mirovanja ili spavanja životinje. Normalan broj disanja je 20-30 kod jedne mačke.

Pored broja disanja bitan je i način disanja. Mačke ne dahću. Ako Vaša mačka dahće a nema razloga za strah ili stres, kontaktirajte odmah veterinara. Prilikom normalnog udisaja širi se grudni koš, a pri izdisaju grudni koš se skuplja. Ako primetite da pri disanju mačka koristi stomačne mišiće u većini, ili dahće, čuju se strani zvuci, ili je udisaj ili izdisaj otežan, konsultujte svog veterinara odmah.


Ako niste sigurni da li Vaša životinja diše, stavite ispred nosa lopticu vate i posmatrajte pomeranje vlakana, ili na isto mesto postavite ogledalo i tražite zamagljenost ogledala.

Proveru ovih fizioloških radnji trebalo bi raditi ponekad, makar jednom mesečno. Naravno, ne treba preterivati i nemojte maltretirati mačku svakodnevno, jer će joj dosaditi da bude mirna svakog dana za Vaš pregled.

Čim naiđete na nešto što je van granica normalnih vrednosti, kontaktirajte veterinara, jer je najlakše i najbezbolnije otkloniti abnormalnost u njenom začetku.

Osnovna obilježja

Odrasla mačka je od njuške do kraja trupa dugačka prosječno cca. 60 cm, a k tome ima još oko 25 cm dugačak rep. U ramenima je visoka 30-35 cm. Može biti teška do 8 kg s tim, da su mužjaci obično veći nego ženke.

Mačke žive oko 15-20 godina, iako su opisani i pojedinačni slučajevi da su doživjele 30 i više godina.

Osjetila

Mačje oko

Mačke imaju izraženo dobro razvijen čitav niz osjetila. Velike oči okrenute prema naprijed omogućuju joj dobar osjećaj za prostor i vrlo točnu procjenu udaljenosti, a naročito dobro registriraju brzo kretanje. U mraku vide 50% bolje od ljudi, zahvaljujući velikoj gustoći receptora što stanice mrežnice čini posebno osjetljivim na svjetlo.

Sluh im je osjetljiviji od psećeg i tri put bolji od ljudskog. Jedan je od najboljih među svim sisavcima.

Među svim životinjama imaju najbolji osjećaj ravnoteže. Kod pada sa visine od 2-3 m iz bilo kojeg položaja će se okrenuti nogama prema dole prije nego ispruženih šapa doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi kao kormilo. Kod pada sa većih visina (ali ne i srednjih) ovaj položaj djeluje poput padobrana i omogućava relativno bezopasan pad.

Ponašanje

Staro mišljenje da su mačke samotnjaci je davno opovrgnuto. Među njima, kao i kod svih drugih, ima samotnjaka, ali su mačke po prirodi ipak druželjubive. Ako se promatra veće populacije mačaka, kao na pr. na nekim seoskim domaćinstvima ili u nekim velikim gradovima, kao, recimo, ispred Koloseuma u Rimu pada u oči niz socijalnih interakcija između pojedinih životinja. Tako nešto bi kod tipičnih samotnjaka, kao što je na primjer tigar bilo sasvim isključeno.

Mačke su, nasuprot tome, izraziti individualisti. One same određuju gdje i u čijem društvu će provoditi svoje vrijeme, i vrlo teško im se može nešto nametnuti. Na selu, gdje mačke spadaju, doduše, u jedno domaćinstvo ali žive izvan direktne ljudske kontrole, često se udružuju u manje grupe koje podsjećaju na lavlji čopor. Takvi mačji čopori sastoje se od nekoliko ženki koje su u međusobnom srodstvu, njihovih starijih i mlađih mačića i jednim ili dva mužjaka. Dok se mužjaci, kad dosegnu spolnu zrelost, uglavnom raziđu, žensko potomstvo ostaje uz majku na njenom teritoriju i povećavaju grupu.

Sporazumijevanje

Mačke se sporazumijevaju govorom tijela, glasom i mirisima. Mirisne signale koriste kako u direktnim susretima tako i na velike udaljenosti. Za to potrebne mirise luče u lojnim i znojnim žlijezdama, a prenose ih trljanjem, grebanjem i urinom na predmete, biljke ili osobe.

U neposrednom kontaktu signaliziraju svoje emocionalno stanje držanjem i pokretima cijelog tijela i repa. Pritom, određenu ulogu ima i način kako drže uši kao i sužavanje i širenje zjenica.

Puno se toga može o raspoloženju mačke zaključiti po načinu kako drže rep. Ako ne žele skrenuti pažnju na sebe, drže se neutralno, rep sasvim usprave i izbjegavaju pogled prisutnih. Jako savijen vršak uspravnog repa znači prijazan pozdrav ili ponekad unaprijed radovanje nečemu što očekuju od čovjeka. Podignut rep sa lagano savijenim vrškom znači radost, zadovoljstvo ili napetost. Nakostriješen rep znak je prijetnje i agresivnosti, dok mahanje repom odražava nesigurnost i neodlučnost, a ne, kako se još i danas zna misliti, ljutnju.

Ako su dovoljno blizu, mačke koriste i zvučne signale kako bi naglasile govor tijela. Frktanjem i režanjem izražavaju strah i agresivnost, dok glasom koji podsjeća na gugutanje goluba dozivaju mačiće.

Mijaukanje je najtipičniji zvuk koji mačka koristi. On isto može imati različita značenja, ovisno o načinu i situaciji u kojoj se mačka njime koristi. Mačke koje nisu udomaćene izbjegavaju mijaukanje da ne bi time skrenule pažnju mogućih neprijatelja na sebe.

Još jedan zvuk je izrazito svojstven mačkama i najčešće je znak ugode i zadovoljstva. To je "predenje". Predenje, trljanjem uz tijelo i visoko dignutim ravnim repom mačke u pravilu šalju signale pomirljivosti i izražavaju želju da otklone nečiju agresivnost. Međutim, mačke predu i kada ih nešto boli kako bi time same sebe malo utješile. Na pr., neke mačke intenzivno i glasno predu za vrijeme koćenja mladunaca.

Spolna zrelost

I mužjaci i ženke spolno sazrijevaju između šestog i osmog mjeseca života, ali pun tjelesni razvoj završavaju i jedni i drugi tek nekoliko mjeseci kasnije. Taj razvoj kod većine rasnih mačaka traje i nekoliko mjeseci duže. Sa spolnom zrelošću počinju se uočavati i razlike u tjelesnoj građi između mužjaka i ženki.Mužjaci su krupnije građe, imaju snažniji vrat a zbog masnih jastučića na obrazima imaju i veću glavu. Ženke su obično vitkije i imaju usku, trokutastu glavu.

Osim fizičkih razlika, mužjaci i ženke se i različito ponašaju. Mužjaci su teritorijalne životinje i područje koje smatraju svojim obilježavaju štrcanjem urina i trljanjem o predmete na mjestima koja najčešće posjećuju. Na uljeze reagiraju prijetećim ponašanjem i izraženo agresivno.Za razliku od ženki, skloni su skitnji i izbivaju često danima, u potrazi za ženkama koje se upravo tjeraju ili u lovu. Kad se konačno vrate iz skitnje, traže utjehu, hranu i mirno mjesto za odmor.

Razmnožavanje

Mačke obično spolno sazrijevaju u šestom mjesecu života i tada se prvi put "tjeraju", a unutar razdoblja tjeranja plodne su obično pet do šest dana. Dok se tjera, mačka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i izazovno diže stražnjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari sa mužjakom, nakon oko tri tjedna ponovo će se tjerati.

Mačke koje izlaze na otvoreno dozivaju više mužjaka s jedne strane mirisnom porukom da se tjeraju sadržanom u urinu, a sa druge strane vrlo bučnim glasanjem koje podsjeva na plač malog djeteta. Kad se mužjaci okupe, u prvoj fazi ih mačka drži na odstojanju frktanjem, puhanjem i udarcima šapom, što iskusan mačak u pravilu uspijeva izbjeći. Ženka se zatim povlači na sigurnu udaljenost, dok mužjaci zastrašuju jedan drugog pogledima, kostriješenjem i glasnim urlanjem. Obilaze jedan oko drugog i procjenjuju se. Ako se ni jedan ne povuče na vrijeme priznajući time da je slabiji, iz tog se susreta može razviti prava bitka iz koje mužjaci izlaze puni ogrebotina i ugriza. Pravo na parenje dobiva mačak koji iz tih okršaja izađe kao pobjednik. Smrtnost nekastriranih mužjaka je značajno veća nego kastriranih jer oni u potrazi za ženkama koje se tjeraju prelaze velike udaljenosti (nerijetko u radijusu i preko 3 km) kao i zbog posljedica opisanih bitaka za ženku.

Do parenja može doći tek kada ženka signalizira svoju spremnost za parenje tako da čučne, zadigne stražnjicu i rep savije jako u stranu. Akt parenja traje samo par sekundi i naglo se prekida time što ženka uz vrisak zbaci mužjaka jer se na mužjakovom penisu nalazi izraslina koja akt čini bolnim za ženku. Ta je bol potrebna jer ona izaziva izlazak jajašca i omogućuje oplodnju. U razdoblju tjeranja mačka se može pariti sa više mužjaka, a kako se kod svakog parenja "oslobađa" samo jedno jajašce, u jednom leglu može biti mačića sa više različitih očeva.

Razdoblje tjeranja obično završava skotnošću koja se u prvim tjednima niti ne primjećuje. Tek zadnja tri tjedna su mačići dovoljno veliki da se može uočiti povećani obujam trbuha, a tada i počinju rasti mliječne žlijezde. Mačka u prosjeku nosi 63 do 65 dana. Zadnjih je dana nervozna i neprekidno traži sigurno mjesto na kojem će se okotiti. Često liže dojke i analno područje. Kad živi u kući ili stanu, mačka će za koćenje izabrati sobu osobe koju osjeća najbližom. mjesto na kojem će se okotiti može biti poluotvoreni ormar, neka kutija ili čak krevet bliske osobe. Sam porod može trajati više sati, čak i do 24 sata. Razmak između rađanja pojedinih mačića može biti vrlo različit. U prvom okotu jedne mačke leglo ima najčešće 2-3 mačića. Događa se, da se mačka sa prvim okotom ne snađe i ne pokaže nikakvo zanimanje za svoje potomstvo. Ako se okoti na otvorenom, jednostavno ih ostavi, a mačići uginu. Kod kasnijih okota broj mačića se povećava i može narasti i do 7. Kako mačka ima samo 6 dojki, najslabiji koji se može izboriti za svoju dojku, obično ugine, osim ako se čovjek ne umiješa i dohranjuje ga.

Inteligencija

Mačke imaju veliku sposobnost učenja i sjećanja, koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju prije svega njena najmilija hrana, mjesto na kojem stoji posudica sa vodom i mačji toalet, najudobnije mjesto za spavanje i mjesto na kojem stoji njena najmilija igračka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako se trebaju ponašati da čovjeka pridobiju da uradi ono što one žele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vrijeme obroka. Mačke koje žive na otvorenom dobro se sjećaju granica svog područja, poznatih mačaka koje se pojavljuju na tom području kao i opasnih pasa. Asocijativno sjećanje omogućuje mački da rješava novi problem uspoređujući ga sa već doživljenim. Na taj način bez problema razumiju međusobne odnose između pojedinih događaja i reagiraju na nove, do tada nepoznate situacije.

Mačke dolaze na svijet sa nizom instinkta, ali neke oblike ponašanja koji se na to nadovezuju moraju sa strpljenjem i trudom naučiti. U to spadaju, na primjer, lov i upotreba mačjeg toaleta. Kad mačke mogu izaći na otvoreno, iza trećeg tjedna starosti mačića, mačka počne donositi lovinu. U početku, mačka samo pred mačićima pojede već mrtvu lovinu. Kasnije ju donese živu, i pred mačićima ju ubije i ostavi njima da pokušaju jesti. Na kraju, donese živu lovinu i pusti mačiće da ju hvataju. Ako mačići ne dobiju tu pouku od svoje majke, ili je majka loš lovac, vjerojatno ti mačići nikada neće biti dobri lovci.

Kad bi neka egipatska mačka uginula, njezino bi truplo bilo balzamirano a njuška prekrivena drvenom skulpturiranom maskom u obliku mačje glave. Neke mačke stavljene su u drvene mrtvačke sanduke izrađene u obliku mačjeg tijela, a neke u pletene mrtvačke košare. Sahranjivane su u ogromnim mačjim grobljima, kojih je broj ponegdje premašivao milijune.

>> Divlje mačke <<