ADOLF HITLER   (1889-1945)                                                        VIDI GALERIJU!

Adolf Hitler rođen je u Braunau na rijeci Inn u Austriji od majke Klare i oca Aloisa, željezničara - 20. aprila 1889. Imao je tri starija brata koji umiru u ranoj mladosti pa stoga majka Adolfa obožava. Hitler će kasnije napisati o majci: Njemačkom je narodu darovala velikog sina. Kad ga je otac tukao samo je glasno  brojao udarce, što je oca znalo preplašiti - mislio bi da je Adolf poludio. Hitler nikada nije završio nikakvu školu, no u mladosti je želio postati umjetnik, što njegov otac nije odobravao. Stoga nakon očeve smrti odlazi u Linz. Iz Linza odlazi u Beč kako bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Položio je prvi prijemni krug, ali drugi nije prošao. U Beču se uzdržavao preslikavanjem motiva s razglednica. U Linz se vraća 1907. jer mu majka  je na samrti, kratko prije Božića ona umire. Nakon majčine smrti ponovo se prijavio na Akademiju likovnih umjetnosti, ali ga opet odbijaju. Za odbijanje je tvrdio da nije on kriv već akademija,jer nije prepoznala njegov genij. Pošto je isprobao sreću na nekoliko radnih mjesta (zidar, crtač razlednica), Adolf se početkom prvog svjetskog rata prijavio kao dobrovoljac u njemačkoj vojsci. Hitler se borio na prvim linijama fronta tokom skoro cijelog rata bez nekog značajnijeg napredovanja u činovima. Dobio je, pak, njemački orden za hrabrost u borbi, Eisernes Kreuz.. A kao kurir dobiva i čin razvodnika. U vojsci ga prati glas čudaka - ne pije, ne puši, izbjegava žene i javne kuće. Jedini mu je prijatelj pas Foxel. U proljeće 1918. za vrijeme savezničkih napada u kojima su korišteni i plinovi Hitler nakratko gubi vid. Vijest o kapitualciji zatječe ga u lazaretu. Po njegovim riječima taj trenutak je bio prekretnica u njegovom životu - odlučio je da postane političar. Učestvuje u revoluciji i uspostavljanju sovjetske Bavarske 1919. godine. Iste godine postaje član nacionalističke Njemačke radničke stranke (kasnije Nacionalsocijalističke radničke stranke Njemačke), a od 1921. njezin je predsjednik. Dana 9. aprila 1923. u Münchenu pokušava puč s omanjom grupom istomišljenika zbog čega je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten na slobodu nakon devet mjeseci. Nakon neuspjeha puča Hitler je zaključio da se mora poslužiti legalnim sredstvima kako bi osvojio vlast. Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne nastaje kniga Main Kampf (Moja borba) kada mu kolege u ćeliji preporučuju da napiše memoare jer im je bio dosadan dok su se kartali.

Put do moći

Hitlerov ključni trenutak je došao s Velikom depresijom koja je  zahvatila Njemačku 1930. Demokratska vlada, uspostavljena u Njemačkoj [1919], takozvana Weimarska republika nikada nije bila prihvaćena od konzervativnih političara, dok su joj se fašisti otvoreno protivili. Socijaldemokrati i tradicionalne stranke centra, kao i stranke desnice nisu imale program ni odgovor za Veliku depresiju, jedino su Nacisti imali nešto što se moglo nazvati programom te su na izborima 1930 dobili 18% glasova ili 107 mjesta u njemačkom parlamentu i tako su postali druga stranka po veličini.

Većina glasova za Naciste došla je od njemačkih seljaka, vojnih veterana i srednjeg sloja, to jest slojeva u njemačkom društvu koji su bili najviše pogođeni s visokom inflacijom iz1920-tih te nezaposlenošću koja je vladala tokom Velike depresije. Urbana radnička klasa nije previše obraćala pažnju na Hitlera .U naredne dvije godine njegova je stranka nastavila rasti, skupljajući poene na sve većoj nezaposlenosti, strahu od komunizma i nemoći svojih političkih rivala. 30. januara 1933. godine ,Hitler postaje kancelar. Godinu dana kasnije,nakon smrti Paula von Hinderburga, spojio je funkcije kancelara, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Time preuzima svu vlast i postaje vođa (Führer) Njemačke. Dolaskom na vlast Hitler je, između ostalog, ukinio sindikate i zamijenio ih Njemačkom radničkom frontom te zabranio sve političke stranke osim vlastite. Imovina, mediji i sva kulturna zbivanja potpala su pod nacističku kontrolu čineći tako život običnog čovjeka zavisan o njegovoj lojalnosti novoj vlasti. Hiljade antinacista odvođeni su u koncentracione logore. Oslanjajući se na svoju tajnu policiju Gestapo Hitler je utamničio svoje političke protivnike, a mnogi Nijemci poduprli su ga s mnogo entuzijazma. Optužujući crkvene vlasti za mito, korupciju i nemoral uspostavio je vlastite brutalne moralne vrijednosti. Ukinuo je koncept ljudske jednakosti tvrdeći kako su Arijevci superiornija rasa. Sa sve većom bezobzirnošću progonio je Jevreje.

1938. godine okupirao je rodnu Austriju i potom Čehoslovačku,a 1939. napadom na Poljsku izazvao je 2. svjetski rat. U proljeće 1940. Hitler osvaja Dansku i Norvešku, a nešto kasnije i Holandiju , Belgiju i Francusku. Zaveden žudnjom za tzv. životnim prostorom i svojom mržnjom prema komunizmu Hitler u ljeto 1941. napada SSSR. Godine 1942. okupio je grupu ljudi Reicha kako bi kreirao tzv. konačno rješenje židovskog problema. Rezultat toga bila je gradnja konc.logora u kojima je kasnije ubijeno 6 milijona Židova i protivnika nacističkog režima. Za vrijeme njegove vladavine na njega je pokušano više atentata, a onaj iz 1944. koju su organizovali visoki njemački vojni činovnici,najpoznatiji je. Vjeruje se da je Hitler izvršio samoubistvo 30.aprila 1945.godine-pucajući sebi u glavu.

Holokaust

Između 1942 i 1945 SS i saučesnici, tj. kolaboratori, sistematski su ubili oko 3.5 milion Jevreja u koncetracionim logorima. Takođe ogroman broj Jevreja je ubijen manje sistematski, ili je umrlo od izgladnjenosti ili iznemoglosti radeći u radnim kampovima. Pretpostavlja se da je između 5 i 6 miliona Jevreja ubijeno ili umrlo od navedenih razloga u Drugom svijetskom ratu. Osim Jevreja; komunisti, homoseksualci, Romi,hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, jehovini svjedoci,anti-nacisti, poljski intelektualci, i drugi; su bili ciljevi u ovom zločinačkom projektu. Eliminacija svih ovih, za naciste nepoželjnih, grupa se generalno naziva Holokaust. Smatra se da je Hitler, zajedno sa Himmlerom, bio idejni tvorac ovog projekta iako nema mnogo dokumenata koji to potvrđuju. To su bili neoficijalni razgovori poslije kojih nisu ostajali tragovi. Na konferenciji u Wannsee-u u blizini Berlina, 20.januara 1942 Hitler je snimljen kako govori: "Jedino eliminacijom Židova možemo vratiti sebi zdravlje".

Kada je Hitlerov zli um smislio genocid nad Jevrejima kao konačno rešenje za jevrejski problem, nije mogao da poželi voljnije, poslušnije i nemilosrdnije pomoćnike nego što su bili Hajnrih Himler i Rajnhard Hajdrih. Sa hladnokrvnim uživanjem, oni su postali najmetodičnije masovne ubice svih vremena, stalno tražeći poboljšanje svoje mašinerije za ubistvo čitave jedne rase. A svoju smrtonosnu efikasnost su beležili sa revnošću poslušnih činovnika.
Mladi Himler je dopustio da ga ponese plima antisemitizma i nije video ništa loše u paroli da je bolje ubiti nekoliko nevinih ljudi nego dopustiti da ijedan krivac pobegne. Oktobra 1931. Himler je u svom osoblju zaposlio i Hajdriha. Njegov brzi um i maštovita surovost, u saradnji sa Himlerovom temeljitošću i marljivošću, proizveli su smrtonosni duo koga će se svi u Nemačkoj najviše plašiti.

Nacistički kabinet 1935 oduzima Židovima pravo na njemačko državljanstvo, protjerani su sa svih državnih poslova, zabranjeno im je bavljenje bilo kakvim profesionalnim zvanjima i nisu smjeli posjedovati preduzeća. Na Židove se obrušila medijska kampanja mržnje. Pritisak na njih je stalno jačao,a 1938. spaljene su sve knjige koje su napisali pisci židovskog porijekla. Pod ovim pritiscima  iz Njemačke bježi više od 180 000 Jevreja, dok je sva imovina koja je ostala iza njih nacionalizirana.

Poraz i smrt

Njemačke snage su prvi veliki poraz doživjele u Staljingradu, u zimu 1941/42. U sjevernoj Africi, saveznici su zaustavili nijemce u njihovom pokušaju da osvoje Suecki kanal i Bliski istok. Ovi porazi su bili glavne prekretnice u II.svijetskom ratu. Poslije toga, Hitlerovi vojničko-taktički potezi su postali iracionalni. Njemačka vojna i finansijska pozicija je uzdrmana, kao i Hitlerovo zdravlje. Lijeva ruka mu je počela nekontrolisano drhtati, neki historičari smatraju da je bolovao od Parkinsonove bolesti. Proglašenje rata Sjedinjenim Američkim državama 11.decembra 1941. dovelo je Hitlera u nezavidnu poziciju. Ratovao je sa najvećom drzavom (Sovjetski savez), najvećom industrijskom i finansijskom silom (SAD) i najvećom imperijom (Britanska imperija). 1943 je njegov saveznik Musolini zbačen sa vlasti, a američke snage su zauzele Siciliju. Realisti u Njemačkom vojnom vrhu su vidjeli da je poraz neminovan, nekoliko njih je odlučilo smaknuti Hitlera. Krajem Jula 1944 jedan od njih podmetnuo je bombu u Hitlerov vojni štab ali je Hitler preživio. Uslijedila su ispitivanja i strijeljanja, oko 4.000 osoba je pogubljeno - pokret otpora je slomljen.

Do kraja 1944 Sovjeti su potpuno oslobodili državu i počeli prodirati u centralnu Evropu. Saveznici su nadirali u Njemačku sa zapada. Njemačka je vojno poražena ali Hitler je odbijao pomisao na predaju ili pregovore o predaju. To je rezultiralo daljnjim ratovanjem i razaranjem Njemačke. U aprilu 1945, Sovjeti su bili pred Berlinom. Hitlerovi saradnici su savjetovali bijeg u Austriju ili Bavariju ali on je bio odlučan da umre u glavnom gradu. Dok su se po Berlinu vodile posljednje ulične borbe između Sovjeta i preostalih Njemačkih vojnika, Hitler je izvršio samoubistvo.

POVRATAK