SLIKARSTVO

Motivi stvaralaštva 

Kao mali slušao je priče strica Frančeska, koji se bavio izučavanjem prirode i prirodnih nauka. U raspravi o letu ptica Leonardo se često sjećao jastreba ali ne opisuje samo njegovu anatomsku građu već i simbolično prisustvo u raznim događajima njegovog života, kao da je ta ptica bila glasnik njegove sudbine. Stric Frančesko bio je jedini istinski prijatelj Leonarda jer se smatra da Leonardo za vrijeme svog života nije stekao niti jednog prijatelja niti je doživio ljubav. Stric mu je otkrivao tajne prirode i njegovo znanje se zasnivalo na usmenom predanju koje se prenosilo s koljena na koljeno i smatralo za plod drevnog i višenagonskog nego razumnog poimanja stvarnosti.Stigavši u Firencu nastanio se u jednoj kući iz srednjeg vijeka koja se zvala Via della Prestanza. Sviranje u flautu i učenje računa spadale su u svakodnevne Leonardove dječačke dužnosti. Nakon toga počeo je da radi u Verokijevoj radionici kao slikar. Tom prilikom Leonardo je pokazao da ima, kako je to Veroki okarakterisao, dobro oko. Radionica je uvijek bila ispunjena pametnim i obdarenim dječacima.Po ugledu na Bruneleskija Leonardo se najviše interesovao za mašine i oruđa za podizanje i prenošenje tereta, što je najviše i crtao.

Mona Liza je bila žena trgovca Frančeska del Đakonda kojom se on oženio 1495. godine. To mu je bio treći brak. U braku su stekli jednu kćerku koja je 1499. godine umrla, nakon toga u njihovom životu je zavladala tuga i očaj. Pravo ime Mona Lize  je bilo Liza Gerardini. Leonardo se ponudio da naslika divno lice ove mlade žene, koja je tada imala između 28 i 30 godina. Pošto je madona Liza bila tako lijepa, za vrijeme portretisanja Leonardo je dovodio nekog ko je svirao i pjevao, kao i lakrdijaše, da bi je razveselio i razbio njenu tugu. Leonardo nije želio da samo napravi portret, već je htio da naslika "jednu živu tvar": niko prije njega nije sebi postavljao tako visok cilj, izazvati samu prirodu, podražavati je da bi je prevazišao, jer je htio da "sačuva predstavu o božanstvenoj ljepoti koju će vrijeme ili smrt uskoro uništiti". Mona Lizin portret predstavlja i izraz Leonardovog tehničkog znanja. Vazari ga opisuje vrlo rječito : "Oči su imale takav sjaj i vlažnost kao da su žive... trepavice, pošto ih je naslikao kao da rastu iz kože, nagdje gušće, negdje rijeđe, nisu mogle biti prirodnije. Koristio je tehniku zvanu SFUMATO. Mona Liza Đakonda: stvarna žena, portret ili samo povod za poniranje u dubinu, ali ne u dubinu ogledala, već samoga sebe; ili je to lik savršenstva? To je odgovor genija upućen novim slikarima koji su sve površnije posmatrali predmet slike.

                          POVRATAK