Talijanski umjetnik, jedan od najvećih renesansnih
majstora, slavljen kao slikar, kipar, arhitekt, inženjer
i znanstvenik. Njegov slikarski rad utjecao je više od
stoljeća nakon njegove smrti na talijansku umjetnost.
Međutim njegov utjecaj iako je bio najjači u slikarstvu
nije ostao samo na tome već se on osjećao i u anatomiji,
optici, hidraulici itd., urkatko - u većini grana
moderne znanosti. Leonardo Da Vinči rodio se u malom
gradu Vinci u pokrajini Toscana nedaleko Fiorentine
godine 1452. kao nezakonito dijete Piera, dobrostojećeg
fiorentinskog javnog bilježnika i njegove ljubavnice
seljanke Caterine. U dobi od sedamnaest godina Leonardo
se s ocem seli u Fiorentinu gdje radi u radionici
onodobnog velikog umjetnika Verrocchija. U to doba
Fiorentina je bila intelektualno i umjetničko središte
Italije. Brzo je napredovao u društvu jer je bio zgodan,
komunikativan i glazbeno nadaren. Oko 1466. godine
Leonardo je postao učenik u radionici Andrea del
Verrocchiija, vodećeg fiorentinskog slikara i kipara
toga doba.
|
|
U Verrocchijevoj radionici Leonardo se upoznao s mnogim načinima
rada, od oslikavanja oltara do izrade velikih kipova u mramoru i
bronci. Godine
1472. postao je član fiorentinske slikarske
gilde, a 1476. još uvijek je bio Verrocchijev pomoćnik. U
Verrocchijevu djelu
Krštenje Isusa
klečećeg anđela na lijevoj polovici slike načinio je Leonardo.
Godine 1478. Leonardo je postao nezavisni majstor. Prvi
povjereni mu rad, oslikvanja oltara kapelice u fiorentinskoj
gradskoj vjećnici nikada nije dovršio. Oko 1482. godine Leonardo
je ušao u službu vojvode od Milana, Ludovica Sforze, kada je
vojvodi poslao zapanjujuće pismo u kojem je tvrdio kako može
graditi minijaturne mostove, te kako poznaje tehniku
konstruiranja bombi i pravljenja topova. Uz tvrdio je kako može
graditi brodove baš kao i oklopna vozila, kataputle i druge
ratne mašine, te da uz to može izrađivati skulpture u mramoru,
bronci i glini. U bezbrojnim vojvodinim ratnim poduhvatima
služio je kao glavni inžinjer, a istovremeno je bio aktivni
arhitekt. U periodu od 1495. do 1497. godine Leonardo da Vinci
je radio na svome remek-djelu
Posljednjoj večeri.
Njegovo obimom najveće djelo bio je monumentalni spomenik
Francesca Sforze, Ludovicovog oca, u bronci u dvorištu dvorca
Sforzesco. U prosincu 1499. francuske su snage iz Milana
istisnule obitelj Sforza. Stoga je Leonardo ostavio kip
nedovršen (uništili su ga francuski strijelci koji su ga
koristili kao metu) i vratio se u Firencu 1500. godine. Godine
1502. Leonadro je
ušao u službu Cesare
Borgie,
vojvode od Romagne i sina pape Aleksandra VI.
Kao vođa
vojvodinog tima arhitekata i inžinjera Leonardo
je nadgledao radove na utvrđenjima unutar
papinskih teritorija u središnjoj Italiji.
Godine 1503. bio je član komisije koja je
odlučivala na kojem će se mjestu smjestiti
David, čuveni mramorni kip, rad talijanskog
kipara Michelangela, koji je također služio kao
inžinjer u ratu protiv Pise. Krajem godine
Leonardo je počeo dizajnirati dekoraciju za
veliku dvoranu palače Vecchio. Predmet je bio
bitka kod Anghiarija u kojoj je Fiorentina
pobijedila Pisu. Nacrtao je većinu dekoracija i
dovršio skicu djela 1505. godine, ali slikanje
nikada nije dovršio. Originalni crtež je uništen
u 17. stoljeću tako da su do danas preživljele
samo kopije, od kojih je najčuvenija ona Petera
Paula Rubensa. Za vrijeme svog tzv. drugog
fiorentinskog perioda Leonardo je naslikao
nekoliko portreta, ali jedini koji je ostao
sačuvan do današnjeg dana jeste čuveni
portret Mona Lise.
Godine 1506. Leonardo je ponovo u Milanu na
poziv francuskog guvernera Charlesa d'Amboisea.
Za vrijeme boravka u Milanu francuske su ga
vlasti obdarile titulom
peintre
et ingenieur ordinarie.
Naredne godine postao je dvorski slikar kralja
Luja XII., koji je tada stolovao u Milanu.
Narednih šest godina Leonardo će provesti između
Milana i Fiorentine, gdje će često posjećivati
svoju polubraću i polusestre skrbeći se za njih.
U MIlanu
je nastavio svoje inžinjerske projekte i započeo
rad na spomeniku Gian Giacomo Trivulziju,
zapovjedniku francuskih snaga u gradu.
U periodu
od 1514. do 1516. Leonardo je živio u Rimu pod
patronažom pape Lea X. Godine 1516. putovao je u
Francusku kako bi ušao u službu kralja Franje I.
Zadnju godinu svog života proveo je u Château de
Cloux, blizu mjesta Amboise, gdje je preminuo 2.
svibnja 1519. godine.
Iako je
Leonardo naslikao veoma malen broj slika, od
kojih je većina ostala nedovršena, on je ipak
bio nevjerovatno inovativan i utjecajan
umjetnik. U svojim slikarskim začecima njegovi
radovi oslanjali su se na one njegovog učitelja
Verrocchija. S vremenom Leonardo se sve više
udaljavao od takvog načina rada i u svojim je
slikama glavne likove stavljao u prvi plan dok
su se u pozadini mogli vidjeti imaginarne
ruševine i scene bitaka. Da Vincijev stil
inovacije najvidljiviji je na njegovom djelu
Posljednja večera u kojem je tradicionalnu temu
obradio na posve nov način. Tako umjesto da je
12 apostola prikazao kao 12 zasebnih likova on
ih je grupirao u dinamične jedinice po tri lika
ističući tako figuru Krista koji se nalazi u
središtu slike. Veliki renesansni majstori iz
Fiorentine, kao npr. Rafaelo, Andrea del Sarto i
fra Bartolommeo učili su od Leonarda.
Životopis
1452
-
Leonardo je rođen u mjestu
Vinci, blizu Firence, 15.
aprila 1452
1460
-
djetinjstvo u Vinciju
-
odlazi u Firencu, postaje
šegrt u radionici kod
Verrocchija (1469)
1470
-
postaje član udruženja
slikara (1472)
-
završava svoj prvi poznat
crtež "La valle dell'Arno"
("Dolina Arno") (1473)
-
slika andela na
Verrocchiovoj "Krštenje
Isusa Krista" (1475)
-
slika "Navješćenje" (1477)
-
portret Ginevre de'Benci
(1478)
1480
-
slika "San Gerolamo" i
"Poklonuće magova" (1481)
-
napušta Firencu
i odlazi u Milano, u službu
kod Ludovika Sforze (1482)
-
počinje istraživati ljudsko
letenje (1486)
-
anatomski crteži u
manuskriptima (1488-9)
1490
-
dizajnira stroj za letenje
(1492)
-
radi na velikoj equestrian
statui Francesca Sforze
(1493)
-
proučava otpornost raznih
vrsta arkada (1494)
-
susreće matematicara Luku
Paciolija, sa kojim proucava
Euklida (1496)
-
slika "Madonna i dijete sa
svetom Anom" (1499)
-
napušta Milano (1499) da bi
se vratio u Firencu, ostaje
u Mantui i Veneciji (1500)
1500
-
Cesare Borgia zapošljava
Leonarda kao vojnog
inženjera (1502)
-
dizajnira ratne strojeve i
crta topografske mape
(1502-3)
-
crta studije za "Bitku kod
Anghiarija" (1503-6)
-
proucava let ptica,
dizajnira stroj za letenje,
i pokušava riješiti
kvadraturu kruga (1505)
-
proucava fluidne elemente:
vodu, zrak i vatru (1506-8)
-
vraca se u Milano (1508)
-
slika "Sveta Ana" (1509)
1510
-
poduzima detaljna anatomska
istraživanja (1510)
-
odlazi u Rim tražeci
patronažu novog Pape Leo X
(1513)
-
konstruira mehanickog lava
za krunidbu Franje I, kralja
Francuske (1515)
-
slika "Samoportret" (1515)
-
odlazi na dvor Franje I,
Amboise (1516)
-
dizajnira palacu u
Romorantinu (1517)
-
umire u Amboise, 2. svibnja
1519.
POVRATAK |
|
|