OPŠTE INFORMACIJE
Heroin je
derivat morfina, koji se dobija od biljke
opijumski mak. Biljka je jako slična domaćem crvenom maku (koji nije
upotrebljiv za proizvodnju opijuma) i uglavnom uspijeva u toplijim
klimatskim uslovima. Prilikom zrenja biljka odbacuje cvjetne latice iza
koje ostaje čahura koja nakon mehaničkog zarezivanja vremenom ispušta
par kapi bijele sluzi. Sakupljena sluz (opijum) sušenjem se stvrdnjava i
mijenja boju od smeđe do crne. Opijum sadrži razne alkaloide (supstance
za farmaceutsku industriju), ali se zbog veće koncentracije tj. snage
dejstva, destilacijom prerađuje u morfin, a zatim u heroin. Komplikovani
uslovi i cijena uzgoja, sakupljanja i prerade biljke, najvjerovatnije su
razlozi zbog kojih se domaće ilegalno tržište rijetko bavi samom
proizvodnjom heroina. Čisti heroin je bijeli prah jako sitnih kristala, ali se na uličnom tržištu pojavljuje od svijetlo do tamno smeđe boje ili crvenkast (kodein) zavisno od raznih supstanci koje se dodaju čistom heroinu. Da bi povećali profit, dileri u trgovačkom lancu osnovnoj bazi dodaju “svašta” (šećer, gips, razne tablete i sl.) Krajnji kupac (korisnik) nikad ne može pouzdano znati šta se tačno nalazi u paketiću koji uzima. Na uličnom tržištu se pakuje u nebrojeno maštovitovitim varijantama: latex-gumu, kapisle od tableta, staniol, celofan, papir itd. Heroin je ubjedljivo najzastupljenija droga na našim prostorima, a uglavnom se uvozi iz “istočnih” zemalja. |
DJELOVANJE I OPASNOSTI
Ako se konzumira intravenozno, heroin djeluje momentalno (par sekundi), a za
početak djelovanja kod muskularnog konzumiranja, ušmrkavanja, pušenja ili
gutanja, potrebno je do “desetak” minuta.
Zavisno od količine i kvaliteta droge, paralelnog konzumiranja alkohola ili neke
druge psiho-aktivne supstance te fizičkih performansi osobe koja konzumira
heroin, manifestuje se način i snaga ”prvog udara”.
Zavisnici opisuju osjećanje “prvog udara” kao talas topline, prijatno ali
neopisivo uzbuđenje cijelog tijela, koje uglavnom traje manje od minut.
Prolaskom “prvog udara” uglavnom se javljaju osjećaji svraba, drijemeža,
ljenosti, težine u ekstremitetetima, blagog umora, ali paralelno i olakšanja,
sigurnosti, superiornosti…
Vremenom djelovanje slabi. Organizam se uglavnom vraća u “normalnije stanje” za
nekoliko sati.
Poslije nekoliko uzimanja heroina, tijelo se postepeno adaptira na prisustvo
neprirodne supstance u organizmu, te razvija “toleranciju na drogu” Pokušavajući
da ponovi iste efekte kao i kod prethodnih konzumiranja, zavisnik konstantno
povećava količinu heroina, sa iluzijom da će se ponoviti intezitet “početnog
djelovanja”.
Na taj način, za samo nekoliko uzastopnih konzumiranja, dolazi do pojave
psihičke i fizičke zavisnosti o heroinu. Razvijanje tolerancije i zavisnosti je
pospješeno stalnim povećanjem unesene količine, što nerjetko dovodi do pojave
“predoziranja” heroina u organizmu, što se opet uglavnom završava smrtnim
posljedicama.
Osim hronične depresije i usporenosti svih mentalnih funkcija, zavisnici o
heronu imaju zdrastvene probleme u vidu infekcije srčanih zalizaka, čireva
(gastritisa) želuca, “propadanja vena”, reumatske bolesti, infekcije…
Pored konstantnog rizika predoziranja heroinom, intravenozni zavisnici su
izloženi riziku inficiranja najopasnijim zaraznim bolestima (HIV/AIDS, HEPATITIS
B/C) te “nevjerovatnom propadanju” opšteg zdravstvenog stanja.
ZNAKOVI KONZUMIRANJA
Heroin se konzumira intravenozno, intramuskularno, ušmrkavanjem, pušenjem ili
gutanjem. Efekti su jako slični, a način uzimanja se mijenja i kombinuje.
Najzastupljeniji oblik konzumiranja na našim geografskim prostorima je
intravenozni, po mišljenju zavisnika, najvjerovatnije iz razloga najbolje
iskorišćenosti “potencijala” heroina!!!
“Prvi udar” se standardno manifestuje “pospanim izgledom” i promjenom
“atmosfere” u pogledu, (zjenice su maksimalno smanjene), boja glasa je dublja, a
dikcija je usporena- odnosno izgovaranje misli traje dugo, te potrebom za
samoćom, odsutnošću, izbjegavanjem konverzacije i zainteresovanosti za “bilo šta
normalno”!!!...
Po prestanku dejstva “prvog udara”, djelovanje se nastavlja sa ublaženim
simptomima konzumiranja.
Periodičnim uzimanjem heroina promjene dotadašnjeg ponašanja se ogledaju kroz
smanjenu zainteresovanost za najbliže osobe, zanemarivanje lične higijene,
izgleda i obaveza, naglim promjenama raspoloženja i boje glasa, gubljenja
apetita uz povećanju potrebu za slatkišima, iscrpljenosti i mršavosti, potrebom
za snom, paničnom i lukavom potragom za novcem, neslućenu sklonost za kriminal,
prevare i laži, uznemirenost, tajnovitost… Kod blagih ili teških heroinskih
“kriza”, zbog nedostatka droge u organizmu, dolazi do totalnih promjena fizičkog
izgleda i ponašanja, neuobičajnih za standardne znakove konzumiranja. Za
intravenozno konzumiranje heroina, zavisnici koriste “pribor” koji se sastoji od
kašike ili čepa za kuhanje, limunske kiseline u kristalu, šprice i igle… Zbog
“propadanja vena” ili “diskrecije” zavisnici se osim u ruke, “bodu” u noge,
prepone itd