RENESANSNA SKULPTURA
Skulptura je takodje raskinula sa srednjovjkovnom tradicijom. Skultura se oslobađa arhitektonskog okvira. Umjetnici sada obrađuju zadnji dio isto kao i prednji. Poznati skulptori su o Donatelo i Mikalanđelo.
Donatelo je u svojim djelima izrazio skoro sve vidove
renesansne umjetnosti. Prvi je poslije antike izlio
u bronzi muski akt u prirodnoj
veličini. To je njegova statua Davida. Iako je skulptor na reljefima je radio
trodimenzionalni prostor, oživio
je u novom duhu naturalizam rimskog portreta tipa biste.
Mikelanđelo,
uz
Leonarda
jos jedan univerzalni umjetnik. Njegova statua "Davida"
viša od 5 metara
isklesana je u jednom bloku bijelog kararskog mermera. Ono po cemu se ona
razlikuje od Donatelovog istoimenog kipa nisu samo dimenzije i materijal nego i
umjetnikov odnos prema ljudskoj figuri.
Nasuprot oslobodjenoj energiji izrazenoj kroz opusteno tijelo Donatelove statue
kod Mikelandjelovog "Davida", dobija se utisak da se nergija sabija, a ne da se
oslobadja. Otuda osjecanje napetosti u jednom tijelu shvaceno kao "tamnica
duse". U krugu firetinske intelektualne elite na dvoru Medicija ozivjela je
ljubav za Platonovu filozofiju-neoplatinizam. Platonova filozofija o dualizmu
tijela i duse nije imala uticaja na grčku skuplturu, jer ona izrazava sklad
tijal i duse, ali na skulpturu Mikelandjela koji je bio veliki postovalac
antike, baš ta strana grčke misli
imala je jak uticaj. Iste osobine njegovog "Davida" imaju i statue "Mojsija i
robova", klesane za grobnicu papa Julija II, a jos vise kipovi nadgrobnih
spomenika Lorenca i Đulijana Medicija. Grobnica
Đulijana
Medičija sastoji se od statue pokojnika u sjedecem polozaju smjestene u nisi
zida iznad sakrofaga i od poluležećih
statua "Dana" i "Noci" na poklopci sakrofaga.
Skulpturalne mase su rasclanjene i slozene u najvecoj
mogucoj mjeri, ali obrazuju torugao i cvrsto drze slozenu mrezu vertikala i
horiznontala. Dualizam tijela i duse izrazen je kroz kosmicku suprotnost smiraja
"Dana" i budjenja "Noci".