Picassova
biografija počela je i mnogo prije njegovog rodjenja. Picassov otac Hoze
Ruiz Blasko, bio je slikar,doduše,osrednji. Medju precima njegove majke donje
Marie Picasso i Lopez bila su dva slikara. Pablo je od nje naslijedio svoj
fizički izgled. Prva od bezbrojnih legendi o Picassu počinje upravo njegovim
rodjenjem:
Svi su mislili da je dijete mrtvo rodjeno, pa je babica svu pažnju posvetila porodilji. Njegov ujak,a ujedno i ljekar, don Salvador oživio je Picassa na jednostavan i efikasan način. Naime, budućem geniju je u ustadunuo duvanski dim. Ovo se desilo u veče u 11:15, 25.X 1881.godine.
Prvih deset godina zivio je u Molagi,gdje je i rodjen. Porodica nije bila bogata i jedva je sastavljala kraj sa krajem. Otac je bio kustos gradskog muzeja i ucitelj crtanja u skoli "San Telmo." Rado je prihvatio bolje placen posao na sjeveru Spanije, pa su se svi preselili u La Korunju, na obali Atlantika. Tu su zivjeli naredne cetiri godine. Otac je prvi otkrio i podstakao Pablov dar, i ako je vise paznje poklanjao sinovljevom osnovnom skolskom obrazovanju.
Kada je na Umjetnickoj skoli u Barseloni polozio prijemni ispit,ponovila se ista prica.
Zahvaljujuci ocevom zauzimanju Pablo je preskocio pocetni kurs. Ali, prije nego sto mu je dozvoljeno da pohadja kurs iz klasicne umjetnosti i mrtve prirode,morao je u roku od mjesec dana predati mapu sa radovima.
Medjutim,mladic je mapu pripremio za jedan dan. I ne samo to...Njegovi radovi bili su bolji od radova studenata zavrsne godine.
Bio je cudo od djeteta. U 14-oj godini,skoro bez ikakvog formalnog obrazovanja, ispunio je zahtjeve cijenjene akademije. Gertruda Stajn,zastitnica i kasnija ljubavnica smatrala ga je pravim majstorom. "Slikao je"-pise ona"...od malih nogu a njegove slike nisu bili djeciji radovi,vec djela rodjenog slikara." I prije nego sto je zavrsio skolovanje usao je u krug najugledniji barselonskih slikara.
Prvo veliko platno koje je naslikao 1895/96. "Prva pricest" bilo je prikazano pored slika Rosinjola i Nonelja na jednoj od najvaznijih izlozbi do tada odrzanih u Barseloni. 1897.godine preselio se u novi atelje u Madridu i upisao na akademiju San Fernando, jednu od najcuvenijih umjetnickih skola u Spaniji. Ali brojne posjete muzeju Prado bice daleko vazniji za njegov dalji razvoj. U pocetku je kopirao stare majstore, tek kasnije ce dobiti ideje za sopstvene slike. Boravak u Mardidu iznenada je prekinut. Posto je dobio sarlah morao se vratiti u Barselonu na
oporavak. Vec u Madridu je poceo da se udaljava od Akademije i porodice a sada je u zabitom pirinejskom selu,Orta de Ebro, pronasao sebe. U proljece 1889. godine vratio se,pun ambicioznih planova, u Barselonu.
U kafani "Cetiri Macke" upoznao je moderniste Rusinjola i Nonelja,ciji je stil uspjesno podrazavao. Stariji umjetnici su ubrzo poceli da ga uvazavaju,pa je vec naredne godine imao izlozbu u njihovoj kafani.
Bio je toliko odusevljen novim idejama umjetnosti da je zelio da ode u Pariz,umjetnicki centar tog doba. I tamo je najzad osjetio slobodu,za kojom je zudjela njegova burna priroda. Tu ce naci neophodno razumijevanje za svoje umjetnicke eksperimente...
Plavi period poceo je remek-djelom "Sjecanje-Sahrana Kazagemasa." Prijatelj Kazagemas ubio se u jednom pariskom baru zbog neuzvracene ljubavi. U medjuvremenu Picasso je pokusao da se,uz pomoc umjetnosti,
pomiri s´ gubitkom prijatelja. O tome svjedoce rijeci samog Picassa:"Poceo sam da slikam plavom, kada samshvatio da je Kazagemas umro." Plavi je period,dakle,bio direktna posljedica prijateljeve smrti. Tada su nastale tri skice za sliku prijatelja na odru, koje ce dugo biti jedine slike svijetlih,sjajnih boja. Ubrzo poslije nastanka ovih
crteza Picasso pocinje sa skicama za sliku Sahrana Kazagemasa. Prikazana sahrana dostojna je sveca iako je prizor prije svjetovan, cak ateistican. Susret sa smrcu bio je odlucujuci preokret u njegovom zivotu:svim slikama Plavog peroida provejavace nenametljivo prisustvo smrti. Izbor tema objsanjava zasto je upotrebljavao dominantnu plavu gamu. Izgleda da je ta boja pogodovala izrazavanju njegove tuge i bola. Koristio je i u toku naredne cetiri godine,a slike su postojale sve vise monohromne. Docnije slike pokazuju samo malo akcenta zelene ili crvene.
Pronasao je svoj sopstveni stil...
Plava boja postala je prvi i nepogrijesivi zastitnik njegove umjetnosti.
U tom periodu nastaju slike:
-Zivot
-Tragedija
-Brod Besernica
-Devojka sa gavranom(prelaz sa plavog na ruzicasti period)
-Zongleri
U plavom periodu usamljenost figura odrazena je u glatkoci poteza i boje,pa ih je cinila nestvarnim. Lakim potezima nanijeta boja slici daje prefinjenost. Cak i siromastvo ima svoju lijepu stranu.
Godine 1905. kada je zavrsen Plavi period slike gube notu usamljenosti i izolacije.
Takva je slika "Djevojka u spavacici,"koja odise samouvjerenoscu. Dakle, granicna linija izmedju plavog i ruzicastog perioda bila je jasna!
Slike iz ruzicastog perioda:
-Djevojka u spavacici
-Porodica akrobata
-Djecak vodi konja
-Toaleta
Ruzicasti period prethodio je kubizmu.Picassova pobuna donijela je promjenu u razumijevanju samog sebe,sto se vidi u razlikama izmedju dva autoportreta."Autoportret sa paletom" nastao je 1906. a "Autoportret" 1907. godine. Prvi je prikazivao mladjeg,a ovaj drugi-starijeg,zrelijeg,drugog Picassa. Istovremeno je eksperimentisao na skicama za sliku "Gospodjice iz Avinjona." Nije se promijenio samo nacin slikanja, vec i njegova samospoznaja. Picasso se bunio protiv cjelokupne zapadnoevropske umjetnosti,pocevsi od rane renesanse. Pa ipak slika nije nastala ni iz cega. Izucavao je Iberijsku i africku skulpturu,koje su imale takve arhaicneoblike, koje je na kraju, opet,radikalno deformisao. I prije Picassa umjetnici su pokazivali interes za "primitivno" ali ga nikad nisu upotrijebili iskreno i slobodno kao i on.
Stvorio je pravila koja su uskoro svi poceli koristiti u svojim radovima. I kubizam je bio rodjen.
U proljece 1909. u Orta de Ebro Picasso se povlaci da bi naslikao portret Frenan "Zena sa kruskama."
Taj period bio je najplodniji u njegovom zivotu. U kubizmu sav je akcenat na apstrakciji. Cak i portret Ambroaza Volara je gemotrizovan, pa nam jako malo govori o izgledu same osobe. Narednih godina Picasso ce sve vise razarati oblike predmeta. Iznad svega se usredsredio na lako prepoznatljive predmete iz svog ateljea,koji su vec bili geometrijski definisani.
Svaki predmet je bio prepoznatljiv,cak i kada mu je mijenjao proporcije i razbijao oblik. Mali korak ga je dijelio od ovakve upotrebe fragmenata do kolaza. U djelu "Gitara" upotrebio je komade zidnih tapeta,novina i obojenog papira,kao gotove sastojke, fiksirane za povrsinu platna, pa je onda preko njih radio ugljenom,olovkom i vodenim bojama.
Remek-djela ovog perioda jos su:
-Lula,Boca i Kockica
-Mrtva priroda sa gitarom
-Arleki
Dvadesete i tridesete godine
Put po Italiji,od februara do maja 1917.godine,ucinio je da se Picasso udalji od analitickog,sekcirajuceg nacina gledanja na stvari,inherentnog kubizmu.U to vrijeme postavljen je u Rimu balet Prada za koji je Picasso uradio scenografiju.Poceo je ponovo da ceni radosti svakodnevnog zivota i susreta sa prijateljima,da posmatra prolaznike;sticao je povjerenje u jednostavnu percepciju svakidasnjeg.To se osjetilo u iznenadnoj promjeni njegove umjetnosti.Slika "Usnuli seljaci",nastala u Parizu 1919.godine,jos uvjek odrazava boravak u Rimu gdje se na stepenicama Spanskog trga moglo vidjeti mnostvo mladih. Godine 1918. Picasso se zeni Olgom Klokovom. Brak je donio promjenu zivotnog stila. Odbacio je boemski imidz umjetnika-genija i poceo da se ponasa kao veliki majstor.
Godine 1922. naslikao je "Zene na plazi", cija jedra tijela zauzimaju cijelo platno. Njihova prenaglasena zenstvenost otkrivala je Picassovu zadivljenost Olginom trudnocom. Ove dve anonimne zenske figure tako slave njegovu zenu. Godine 1923. na Antibima
Pablo je komponovao sliku "Panova frula." To je najvaznija slika njegovog klasicistickog perioda, ne samo zbog teme, vec i sto je sastavljena od elemenata koji su oduvijek smatrani za klasicne i koji su vijekovni normativ umjetnockog dostignuca.
Poznata djela:
-Pol kao Arlekin
-Tri muzicara*
-Atelje sa gipsanom glavom
-Enterijer sa djevojkom koja crta
-Kupacice sa brodicem
-portret Dore Maar**
* Vrhunac kubisticke faze; u kompoziciji tri muzicara cije se figure mogu procitati jedino u apstraktnom procesu prepoznavanja
pojedinacnih znakova;muzicki instrumenti kao omiljeni predmeti kubizma
**Tokom rata Picasso i model sa slike postaju nerazdvojni.
"Guernica,srednjovijekovni grad Baska i srediste njihove kulturne tradicije potpuno su razorili pobnjenicki napadaci,iz vazduha. Bombardovanje ovog otvorenog grada, daleko od borbenih linija, trajalo je vise od 3 casa,i za to vrijeme su na grad izrucene bombe teske i do 500 kg. Istovremeno su lovci u niskom letu iz mitraljeza otvarali vatru po civilima koji su spas trazili u poljima van grada. Citava Gernika ubrzo je bila u plamenu." Ovaj tekst je hladan izvjestaj nepristrasnog posmatraca spanskog gradjanskog rata...
Picassova interpretacija bombardovanja Guernice napravila je jednu od najcuvenijih strahota vijeka. Ovo bombardovanje slikar je shvatio kao fasisticku probu kraja svijeta, pa je zato dao svoje vodjenje tog dogadjaja.Slikom dominiraju patnja i uzas,ne kao
trenutna osjecanja,vec kao vjecno prisutni znak tamne strane ljudske prirode. U tom smislu Picassova umjetnost je uvijek tezila mitskom, uvijek radije naglasavala vjecne istine, nego prolazne senzacije.Tragedija Guernice je postala dio kolektivne svijeti
XX vijeka, jer istoimena slika vjecno na nju podsjeca. 1981. godine, poslije 40 godina izgnanstva u Njujorku,slika je vracena u Spaniju. Picasso nije dozvolio da slika ode u Spaniju sve dok je Franko bio na vlasti. Spanija je tako dobila nacionalni simbol.
Danas se nalazi u muzeju Museo Reina Sofia, Madrid, gdje se cuva kao najveca dragocjenost.
Oktobra 1937. nastaje "Zena koja place" kao vrsta post skriptuma Guernice. Poznata djela:
-Djevojcica sa igrackom
-Nocno ribarenje na Antibima*
-Mrtva priroda sa lobanjom
*Ljeto 1939. god bilo je posljednji trenutak mira za Picassoa i ostatak svijeta.Zato nastaje ova slika.
Plavo,Crno i nekoliko nijansi zelenog mijesaju se sa ugasenom braon i tamno-ljubicastom bojom koja obavija grad. Istovremeno blijedilo lica naglasava strah od nadolazece katastrofe.
**Ovom slikom zakljucuje seriju zapocetu Guernicom. Mrtvacnica je nastala pod uticajem izvjestaja koji su stizalii iz koncentracionih logora. Tek su tada ljudi shvatili koliko je monstruma stvoreno dok je razum spavao.
 |
 |
 |
 |
 |
 |