Snažan je pas za
vuču sa širokim grudnim košem, jakim nogama i mišićavim telom. Glava je široka i
lagano zaobljena, sa snažnim klinastim nosnim delom lubanje. Uši su malene,
uspravne, tr
okutaste,
blago zaobljene na vrhovima i prilično razmaknute. Njuška je crna, a kod posebno
niskih vanjskih temperatura dobije crvenkastu boju. Oči su malo nakrivljene, a
njihova boja je prilagođena boji krzna. Ima neustrašiv pogled. Rep je odlakan
nešto dužom dlakom, visoko postavljen i jako savijen. Krzno je ima dvostruki
plašt, gustu poddlaku i ravnu dugu pokrovnu dlaku. Dozvoljene su skoro sve boje,
može biti jednobojan ili višebojan. Visina - oko 60 cm, težina - od 30 do 50 kg.
Pretpostavlja se da su te pse za vuču na Grenland dovezli iz istočne Sibirije.
Na Grenlandu još uvijek žive kao prava prirodna pasmina u podneblju koje su
imali u prošlosti. Upotrebljavaju ih kao pse za vuču i u rodu su s kanadskim
eskimskim psima, kojima prijeti izumiranje. FCI je priznala grenlandske pse tek
1967. godine. Skoro svi grenlandski psi koji žive u Europi, uveženi su iz
Grenlanda. Psi te pasmine teško su vodljivi na uzici i rado napadaju. Treba
voditi računa o tome da su oni otrgnuti iz divljine, gdje su živjeli na potpuno
različit način od našeg. Ako ih pravilno vodimo, užive se u obiteljski život,
mada za to treba puno strpljenja i znanja o ponašanju pasa. Mužjaci se
neprestano bore za viši rang. Prema strancima i drugim psima su agresivni.
Grenlandskog psa ne možemo držati u stanu. Problematičan je pas.
okutaste,
blago zaobljene na vrhovima i prilično razmaknute. Njuška je crna, a kod posebno
niskih vanjskih temperatura dobije crvenkastu boju. Oči su malo nakrivljene, a
njihova boja je prilagođena boji krzna. Ima neustrašiv pogled. Rep je odlakan
nešto dužom dlakom, visoko postavljen i jako savijen. Krzno je ima dvostruki
plašt, gustu poddlaku i ravnu dugu pokrovnu dlaku. Dozvoljene su skoro sve boje,
može biti jednobojan ili višebojan. Visina - oko 60 cm, težina - od 30 do 50 kg.
Pretpostavlja se da su te pse za vuču na Grenland dovezli iz istočne Sibirije.
Na Grenlandu još uvijek žive kao prava prirodna pasmina u podneblju koje su
imali u prošlosti. Upotrebljavaju ih kao pse za vuču i u rodu su s kanadskim
eskimskim psima, kojima prijeti izumiranje. FCI je priznala grenlandske pse tek
1967. godine. Skoro svi grenlandski psi koji žive u Europi, uveženi su iz
Grenlanda. Psi te pasmine teško su vodljivi na uzici i rado napadaju. Treba
voditi računa o tome da su oni otrgnuti iz divljine, gdje su živjeli na potpuno
različit način od našeg. Ako ih pravilno vodimo, užive se u obiteljski život,
mada za to treba puno strpljenja i znanja o ponašanju pasa. Mužjaci se
neprestano bore za viši rang. Prema strancima i drugim psima su agresivni.
Grenlandskog psa ne možemo držati u stanu. Problematičan je pas.
