Psihoterapija, redovno medicinsko praćenje i vodjenje ishrane trebalo bi da budu dio svakog programa liječenja anoreksije. Važna je bliska saradnja svih zdravstvenih sručnjaka koji su uključeni u liječenje. Svi ti sručnjaci morali bi da imaju odredjeno iskustvo u liječenju poremećaja jela.
Dugotrajno liječenje s neizvjesnim ishodom
U liječenje anoreksije obično su uključeni liječnici različitih specijalnosti (pedijatri, internisti, ginekolozi i psihijatri). Ono je dugotrajno i s vrlo neizvjesnim ishodom. Bolest ima psihičke uzroke i zato je psihoterapija metoda izbora u njenom liječenju. Najčešće, međutim, pacijentice na liječenje dolaze kasno kad je već život ugrožen pa je obično potrebno najprije intervenirati na tjelesnom planu kako bi bolesnica izašla iz životne opasnosti.
Anoreksija je jedna od rijetkih bolesti u kojoj bolesnica kao da uopšte nije zainteresovana za svoje liječenje jer liječnike doživljava kao neprijatelje koji je žele udebljati. Ishod liječenja uveliko zavisi o sposobnosti bolesnice da se aktivno uključi u psihoterapiju i surađuje u liječenju. Ako su te sposobnosti izražene onda je ishod liječenja povoljan. Nažalost, u velikom broju slučajeva bolest postaje hronična. Bolesnica ostaje opsjednuta idejom da se ne smije udebljati i čitav život podređuje tom cilju. Često je nesposobna za rad ne samo zbog svog slabog fizičkog stanja već zbog trajne zaokupljenosti borbom protiv gladi.
Konvencionalna medicina
Liječenje anoreksije će se razlikovati, zavisno od stadijuma u kojem se propozna i pacijentove spremnosti na saradnju.Hospitalizacija je obično nužna ako je pacijent izgubio više od 25 posto svoje uobičajene težine.
U središtu lijećenja prvenstveno se nalazi individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće u medjuljudskim odnosima koji se možda nalaze u pozadini poremećaja. Porodična terapija je takođe važna ako pacijent živi sa porodicom, a bihevioristička terapija može pomoći da se promijene loše navike. Osim toga, trebalo bi postaviti cilj u obliku tačno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje.
Dodatne količine cinkovog sulfata ukloniće svaki nedostatak cinka. Često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih materija, sredstva za pojačavanje aoetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv anksioznosti.
Alternativni načini liječenja
Alternativni načini liječenja mogu da pomognu kod nekih simptoma anoreksije i mogu da posluže kao dodaci liječenju koje je usmjereno na ishranu i emocionalne korjene poremećaja.
Liječenje ljekovitim biljem
Za opuštanje želudačnih mišica, probajtežutu lincuru (Gentiana lutea) ili bilo koje drugo gorko sredstvo za varenje; napravite čaj tako da prelijete kipuću vodu preko 1 do 3 kašičice sušenog ili šake svježeg bilja. Pustite da odstoji 10 do 15 minuta. Uzimajte malu šolju ti do četiri puta na dan.
Psihosomatsko liječenje
Joga, taj či (t’ai chi), ples i plivanje spadaju među vježbe ili tehnike opuštanja koje smanjaju anksioznost i povećavaju svjest o tijelu.
EEC biofidbek (biofeedback) može da pomogne da se anksioznost i navike jedenja stave pod nadzor.Hipnoterapija isto može da bude korisna pri istraživanju emocionalnih problema koji se nalaze u pozadini.
|
|
|
|
|
|