A |
noreksija nervoza (anorexia nervosa) poremecaj je jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljine. Ime potiče od grč. riječi an=ne i oreksis=želje, a smatra se nepotrebnom bolešću jer mi odlučujemo hoćemo li je izazvati ili ne. Posljedica ovog neosnovanog straha je samoizgladnjivanje i velik gubitak težine; osim mršavljenja i slabljenja, pothranjenost može izazvati hormonske smetnje, slabokrvnost, nepravilno lupanje srca, lomljive kosti i mnoge druge probleme.
Problem se obično javlja između rane adolesencije i ranog odraslog doba, iako može da se javi i kasnije. Bolest se u približno 95% slučajeva javlja u osoba ženskog pola. Od poremecaja sasvim cesto pate mala djeca,pa i muskarci. Sreće se rano, još kod odojčadi, u vrijeme odbijanja od majčine dojke. Zatim se cesce javlja na uzrastu od 15-25 godina, visoko individualno, ali nacelno zbog sukoba sa sredinom, uglavnom roditeljima, praceno strahom od napustanja, kao i preispitivanjem svojih novih uloga, sa eventualnim osecanjem krivice zbog budjenja seksualnosti i regresivnom teznjom na niže uzraste. Uočeno je da su riziku posebno izložene osobe koje se bave baletom, atletikom ili manekenstvom, jer je u tim grupama bolest prisutna u većem postotku. Učestalost javljanja bolesti u opštoj populaciji u zemljama zapadne civilizacije je od 0,5 do 1%. Anoreksija je opasna, a stručnu pomoć trebalo bi da potraže rano. Brzo liječenje obično će spriječiti napredovanje bolesti, no neki slučajevi mogu biti vrlo otporni na liječenje i mogu zahtjevati hospitalizaciju. Čak 15 posto anoreksičara umire od komplikacija.
Iako je u središtu ove bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. Budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih se uskoro neće moci; unos hrane se postepeno svodi na najmanju moguću mjeru sve dok se jelo gotovo sasvim ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svoga tijela često doživljava sebe debelom iako je istina upravo suprotna.
Paradoks je da ona od pripreme i konzumiranja hranje pravi obred. Postaje očaranja receptima i kuvanjem, ali ipak neće i sama da jede, naročito u prisustvu drugih osoba. Možda će protkati gladovanje povremenim prejedanjem i čišćenjem (bulimija), osobiti kad pokušava ponovo steći normalne navike jedenja. Oko polovine svih anoreksičara u jednom trenutku počnu patiti od bulimije.
Anoreksičari obično dolaze iz porodica koje imaju visoke zahtjeve u pogledu njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredsređenost na to da ostanu mršavi: anoreksičari po pravilu neće htjeti da priznaju da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih ljudi reaguje ljutito ili odbrambeno. Osobe s anoreksijom i bulimijom vjeruju kako nisu dovoljno dobre da bi živjele pa stoga sebi uskraćuju hranu kao ono primarno sto im je potrebno za zivot , a manjak svoje težine prihvataju kao nesto sto zaslužuju.Razlozi oboljena su rezultat združenih socijalnih, obiteljskih, emocionalnih, fizičkih , ali i genetskih uticaja.
Poremećaji prehrane danas više nisu rijetkost i upravo zbog toga bi se o njima mnogo više trebala informisati javnost i pridavati im vise značaja.U raznim časopisima i na televiziji svakodnevno gledamo slike manekenki i fotomodela koje tako očito diktiraju izgled mladih danas. Slijedeći ih mladi ne obraćaju pozornost na svoje zdravlje i na to koliko ono moze stradati u "procesu" mršavljenja. Danas se u svijetu svi žele uklopiti.Pod pojmom "svi" prvenstveno mislimo na mlade , nesigurne ljude u najosjetljivijim godinama svog života koji još nisu u potpunosti definisali svoju ličnost , pa pod svaku cijenu žele biti prihvaćeni.
Medijima se ne moze zabraniti "reklamiranje kulta tijela" isto kao sto se mladima ne moze zabraniti da im se priklone. Ipak,ljudi sa dotičnim poremećajima su za iste predodređeni mnogo prije nego im je izgled postao od presudne važnosti.Anoreksija je ozbiljan poremećaj , a često pogađa upravo mlade koji pokušavaju pobjeći od stvarnosti negirajući vlastito tijelo.