Osnovne karakteristike

Razvoj macaka

Prva bica slicna mackama zivjela su vec prije 50miliona godina. Zatim je proteklo jos oko 25 miliona godina do pojave prve "moderne" macke. Najpoznatija praistorijska macka je sabljasti tigar koji je zivio 30miliona godina. Taj zastrasujuci lovac izumro je prije 8000 godina iz nepoznatih razloga. Nije, medjutim, bio bliski srodnik macaka. Cini se da su se macke prvobitno razvile u juznoj Aziji da bi se zatim prosirile po svim kontinentima osim u Australiji i Antartiku. Tek su se u novije vrijeme uspjesno rasprostranile u Juznoj Americi. Uprkos ociglednoj slicnosti svih danasnjih macaka, razilaze se misljenja naucnika u pogledu naucne klasifikacije prema njihovim razlicitim osobinama. Postoje suprotna misljenja i o tome treba li ih dijeliti na "velike" i "male" macke ili ne, pa se otome jos vode diskusije.

Razmnozavanje

Skoro sve macke najveci dio godine provode na odredjenom vlastitom podrocju. Samo za vrijeme parenja muzijaci odlaze u "komsiluk" traziti zenku. Vecina vrsta ima samo jedno leglo godisnje. Neke velike macke razmnozavaju se samo svake dvije do tri godine. Muzijaci ne ucestvuju u odgoju mladunaca. U pravilu se okoti jedno do sest mladunaca. Zenka ih doji, stiti i hrani. Radjaju se slijepi i dugo su bespomocni, a krzno im je gotovo uvijek posuto mrljama. S majkom ostaju tako dugo dok sami ne budu sposobni za lov. Zivotni vijek macaka iznosi prosjecno 15 godina, ali neke od njih dozive i dvostruku starost, posebno u zatocenistvu.

Samotnjacki lovci

Sve macke osim lava u pravilu love same. Na taj nacin imaju vise sansi prilikom pracenja i prikradanja lovini pa u oskodnim poducjima mogu tako lakse pezivjeti. Macke kao samotnjacki lovci pokazuju zacudjujucu snagu i odvaznost za svoju velicinu. Tako na primjer ris cesto ubija papkare kao sto su srna ili sob. Tigar moze izaci na kraj i s jos vecim zivotinjama kao sto su jeleni, a ne preza ni pred mladim slonovima i nosorozima. Druga velika macka, leopard, ne samo da napada i velike antilope nego svoj plijen zatim odvlaci visoko u krodnje drveca da mu ga ne otmu strvinari. Male macke, koje su za svoju velicinu iznenadjujuce snazne, love uglavnom plijen koji je manji od njih samih. Zbog toga su prisiljene cesce loviti nego velike macke, koje idu u lov samo jedan do dva puta sedmicno, cak i rijedje.

Velike i male macke

Postoje razlicite klasifikacije macaka. Jedna od njih dijeli ih u dvije skupine: "male macke" i "velike macke". Sama velicina za tu podijelu nije presudna. Velike macke uglavnom su vece, ali iznimke potvrdjuju pravilo. Tako je puma svrstana u "male", a veca je od prugastog leoparda koji se smatr velikom mackom. Glavna se razlika odnosi na jednu anatomsku karakteristiku. Kod velikih je macaka osnova jezika pretvorena u elasticnu hrskavicu, dok kod malih macaka jos uvijek postoji kostana struktura. Zbog toga vecina velikih macaka moze rikati, ali ne i presti, dok male macke predu, a ne ricu. Druga,vanjska karakteristika po kojoj se razlikuju velike i male macke, je koz izmedju gornje usne i njuske. Kod velikih macaka taj je dio koze obrastao dlakom, a kod malih macaka nije. Te dvije skupine razlikuju se i po ponasanju. Velike macke cesto zderu lezeci, dok male macke pritom cuce. Velike se macke odmaraju ispruzenih prednjih nogu i ispruzenog repa, a male se macke pritom sklupcaju, povijenih prednjih sapa i repa savijenog uz tijelo. Cini se osim toga da velike macke ne trose mnogo vremena na njegu krzna, dok se male macke detaljno njeguju.

Sluh i vid

Macke koje su aktivne danju, kao i one koje love nocu, imaju ostar vid kojim lako uocavaju svoj plijen. Sve macke mogu savrseno tacno procijeniti udaljenost izmedju sebe i zrtve. Vide u boji tako da im ne promaknu ni dobro prikrivene zivotinje. Danju vecina macaka vidi jednako dobro kao i ljudi, a nocu 6 puta bolje. Kao i kod mnogih nocnih zivotinja macije oci imaju iza mreznice reflektujuci sloj, Tapetum lucidum, koji ulaznu svjetlost odbija tako da ona jos jednom pada na mreznicu oka. Macke su osim toga obdarene izvanrednim sluhom. Svojim, najcesce velikim pokretljivim usima hvataju i najmanji zvuk pa mogu tacno odrediti odakle dolazi. Male macke posebno dobro cuju zvukove visokih frekvencija, kao sto je na primjer cviljenje mladih sisara. Nase domace macke nisu izgubile ni jednu od ovih zadivljujucih osobina.

    « pocetna