Kokain
je alkaloid koji se dobiva iz grmaste zimzelene biljke koke (Erythroxylon coca)
koja uspijeva u Južnoj Americi, nekim dijelovima Afrike, Indoneziji i Havajima.
Na zapadu prvi je njegove kristale iz biljke 1860. izolirao njemacki kemicar
Albert Niemann. Nisu poznati tocni podaci o tome kada je covjek poceo koristiti
lišce koke, ali na osnovi figura nadenih u arheološkim iskopinama, može se
zakljuciti da je koka ljudima poznata od 3. st.pr n.e. Istraživanjima je
utvrdeno da je izuzetno mnogo upotrebljavana u doba civilizacije Inka u vremenu
od 11. do 16. stoljeca. Koristili su je najprije svecenici i predstavnici
aristokracije pri religioznim obredima (bila im je sveto drvo), a cak je i danas
medu južnoamerickim Indijancima upotreba lišca koke društveno prihvatljiva i
svrstava se u istu kategoriju sa duhanom. Indijanci su stoljecima uživali u ovoj
biljci, ali na poseban nacin: oni žvacu listove koke s pepelom. Kako je pepeo
alkalican dolazi do hidrolize kokaina u ekgonin koji nema euforicno djelovanje
kokaina nego djeluje poput kofeina. U Europi biljka koke nije pobudila vece
zanimanje, a dugo vremena niti kokain se uopce ne koristi. Iako je rano otkriven
njegov potencijal kao lokalnog anestetika, još dvadesetak godina ne koristi se u
tu svrhu (tadašnje 'metode' bile su hladenje operiranog dijela tijela). Tek
1883, kad Nijemci daju cisti kokain svojim vojnicima i otkrivaju da ima
blagotvorne efekte na njihovu izdržljivost, kokain se pocinje koristiti u
razlicitim medicinskim i prehrambenim proizvodima. Primjerice sve do 1911.
godine kokain je bio važan sastojak pica Coca Cola (ime je pice dobilo po
dvijema biljkama ciji su se ekstrakti ulazili u sastav pica - koka i kola!), a
zanimljivo je da je Coca Colu izmislio jedan americki ljekarnik! Jedan od
najpoznatijih zagovornika ove droge bio je Sigmund Freud. 1884. Freud
je tražio lijek za psihicku iscrpljenost i depresiju. Shvatio je da kokain
djeluje kao anestetik, te da pomaže pri uklanjaju depresije, te ga nazvao
"magicnim lijekom", koji izmedu ostalog pomaže i kod lijecenja ovisnosti o
morfiju. No 1887. Freud uocava stvaranje ovisnosti i kokainske psihoze dok se
droga uzima, i prestaje ju koristiti osobno, a i profesionalno. Upotreba kokaina
imala je utjecaja i na literaturu - tamna strana legendarnog detektiva Sherlocka
Holmesa upravo je ubrizgavanje kokaina, njegovom tvorcu sir Arthuru Conanu
Doyleu takoder nije stran, a Robert Louis Stevenson je najvjerojatnije pisao Dr.
Jekyll and Mr. Hyde pod utjecajem kokaina. I drugi literarni velikani ga
slobodno koriste: Anatole France, Henrik Ibsen, Jules Verne, Alexander Dumas, a
neki predsjednici (Winston Churchill), kraljevi (kraljica Victoria, perzijski
šah i drugi), cak i tadašnji papa slave Vin Mariani, francusko vino sa kokainom
kao jednim od sastojaka. Masovna upotreba kokaina na zapadu pocinje
organiziranjem tržišta u SAD-u kasnih šezdesetih godina 20. stoljeca. Americka
mafija putem kolumbijskih kartela pocinje s masovnom distribucijom kokaina,
vecinom boljestojecim slojevima. Velik broj "uspješnih i bogatih" Amerikanaca
povremeno ili cešce uzima kokain usprkos desetljecima "rata protiv droga" koji
vodi vlada SAD-a. Posljedice su najcešce javnosti nevidljive zahvaljujuci
dovoljnoj kolicini novaca za održavanje i/ili lijecenja navike (za razliku od
ovisnika o cracku, mahom siromašnih i obojenih). U Europi, tek kasnih
osamdesetih dolazi do velikog proboja kokaina, usred globalizacije kriminalnih
mreža i organizacije podrucja prodaje, koje se i u Hrvatskoj uspostavlja ranih
devedesetih. To je bilo i doba procvata rave kulture, koja iz prva nije bila
vezana uz kokain, ali kako su godine prolazile, "generation ecstasy" postajao je
sve više "generation everything". Danas u vecini europskih zemalja kokain
zauzima poziciju cetvrte najcešce upotrebljavane ilegalne droge nakon cannabisa,
ecstasya i amfetamina. Ne postoje pravila, ali npr. u Engleskoj, uzimanje
kokaina najcešce se vezalo uz house, drum'n'bass i 2step scenu.Djelovanje
Kokain
je najjaci prirodni stimulans koji kod uzimanja izaziva razne vrste
halucinacija, povecava budnost i koncentraciju (intelektualne sposobnosti) i
fizicke mogucnosti. Kokain blokira protein koji se nalazi u sinapticim
pukotinama dopaminergicnih neurona, a funkcija mi je da vraca dopamin u
presinapticki neuron i time smanjuje koncentraciju dopamina u sinaptickoj
pukotini. Blokadom tog proteina koncentracija dopamina u sinaptickoj pukotini
raste do ekstremnih koncentracija što izaziva prokomjerno odašiljanje impulsa.
Dopamin je neurotransmiter koji je dio tzv. sustava za nagradivanje u
hipotalamusu koji je dio limbickog sustava mozga (pri doživljavanju iluzija i
halucinacija javlja se osjecaj srece i uzbudenja). U vecim kolicinama izaziva
neuracunljivo ponašanje, strah, paranoju, i, kao posljedicu, agresivnost.
Fizicki simptomi su ubrzan rad srca i disanje, povecan krvni tlak i tjelesna
temperatura i proširene zjenice.Osnovni nacini unošenja kokaina u organizam su: ušmrkavanje, injiciranje (prah kokain hidroklorida) i pušenje (crack). Kod ušmrkavanja potrebno je oko tri minute da sluznica apsorbira kokain koji preko kapilara ulazi u krvotok, pa onda u mozak. Kod pušenja, kokainska para se apsorbira u krvotok u plucima, cime se pocetak djelovanja ubrzava. Djelovanje kokaina relativno je kratko, oko 20-40 minuta. Po pocetku djelovanja, logicno razmišljanje postaje lakše i brže, aktivira se govorni centar, osjeca se samopouzdanje za vrhunske napore i dostignuca. Za približno 10 minuta hipotalamus reagira na stimulans, osjecaj lakoce polako nestaje, a tjelesna temperatura se povecava (uz opasnost od toplinskog udara). Podražen je i centar za spolnost ali isto tako može se podražiti i centar za strah koji pretjerano reagira i dolazi do napada panike. U malom mozgu pogodeni su centri za sposobnost kretanja i ravnoteže. Pušenjem cracka, veoma visoke doze kokaina brzo dopiru do mozga i stvaraju jako i trenutacno uzbudenje koje traje oko 20 minuta. Pušenje crack kokaina može stvoriti agresivno paranoidno ponašanje kod korisnika.
Ovisnost
Kokain izaziva vrlo snažnu psihicku ovisnost., a crack razvija i elemente fizicke ovisnosti. Spuštanje s kokaina prati depresija i drugi loši osjecaji, pa je želja za ponovnim uzimanjem vrlo jaka. Kada uzimanje postane navika, vrlo je teško stati, a simptomi odvikavanja ukljucuju jaku želju za drogom, apatiju, depresiju, paranoju, misli o samoubojstvu, gubitak seksualne želje, nesanicu. Cesto se uzima još kokaina da se izbjegnu ovi efekti.
Istraživanja su pokazala da ce životinje sa dostupnim intravenoznim izvorom heroina same ga uzimati beskonacno, ali ipak ce naci vremena za spavanje i hranu. Ako, s druge strane, mogu same uzimati kokain, to ce ciniti stalno, ne radeci gotovo ništa drugo. Sve dok su fizicki to u stanju, konzumirat ce nove doze. Za par tjedana, ili cak dana, izgubit ce veliki dio svoje tjelesne težine, a unutar jednog mjeseca ce uginuti.
Posljedice dužeg uzimanja kokaina
Kokainomani su obicno blijedi, gube pamcenje i volju kao i tjelesnu težinu, imaju proširene zjenice i kod onih koji ga ušmrkavaju nos je crven. Kada djelovanje kokaina prestane, cesto se javlja depresija, koju neki pokušaju izbjeci tako da nastave dalje uzimati kokain. Trajnije ušmrkavanje kokaina može dovesti do cira na sluznici nosa i do oštecenja nosne pregrade u tolikoj mjeri da može doci do njezina kolapsa. Smrti povezane sa konzumacijom kokaina najcešce su posljedica zastoja srca ili napada koje
prati prestanak disanja. Razliciti nacini uzimanja kokaina mogu izazvati
razlicite nuspojave. Ako se, na primjer, kokain ušmrkava može doci do gubitka
osjeta mirisa, krvarenja iz nosa, otežanog gutanja, promuklosti, nadraženosti
nosne pregrade što može dovesti do kronicne upale. Oralno unošenje kokaina može
uzrokovati tešku crijevnu gangrenu pracenu smanjenim protokom krvi. Intravenozni
korisnici kokaina mogu imati alergijske reakcije, ili na drogu, ili na neke
dodatke koji se nalaze u ulicnom kokainu, što u težim slucajevima može dovesti
do smrti. Kokain smanjuje potrebu za hranom, pa mnogi kronicni korisnici izgube
apetit, što dovodi do velikog gubitka na težini.Jedna od posljedica dugotrajnog i redovitog uzimanja vecih kolicina kokaina je i karakteristicna paranoidna psihoza kod gotovo svih korisnika. Neobicnost ove psihoze je tzv. formifikacija - halucinacija da mravi ili insekti ili zmije gmižu pod kožom.
Dodatne opasnosti - kokainetilen & speedball
Kada ljudi miješaju kokain i alkohol, oni neznajuci prave kompleksan farmakološki eksperiment unutar svog tijela. Ljudska jetra kombinira alkohol i kokain i stvara trecu supstancu, kokainetilen, koja pojacava euforicne efekte kokaina, ali je puno toksicnija od samog kokaina i povecava rizik od iznenadne smrti. Kokain se ponekad injicira pomiješan s heroinom. Ta kombinacija naziva se speedball, a obje droge pogoršavaju svoje efekte. Heroin skriva neprijatan edge kokaina i uljuljkava korisnika u lažan osjecaj sigurnosti, posljedica kojega može biti uzimanje još heroina ili kokaina ili oboje. To povecava vjerojatnost smrtonosnog predoziranja.
Medicinska upotreba kokaina
Danas se kokain kao lokalni anestetik koristi iznimno rijetko i to samo u jednom slucaju: neuralgija trigeminusa. Naime, u slucaju upale trigeminalnog živca dolazi do strahovito jake boli koja se smatra najjacom boli koju covjek može podnjeti. Tada je opravdano injektiranje kokaina radi smanjenja intenziteta boli.
