JEDNAČENJE PO MJESTU ILI NAČINU ARTIKULACIJE
Kada se u oblicima ili u tvorbi riječi strujni zubni suglasnici s i z nađu pred prednjonepčanim suglasnicima đ, ć, dž, č, lj, nj, š i ž, pretvaraju se u prednjonepčane suglasnike š i ž : zamisliti―zamišljen; snositi―snošljiv; (s+ćućuriti se)―šćućuriti se; misli―mišlju; paziti―pažljiv; kazniti―kažnjiv; (iz+đikati se)―izđikati se.
Alternacije s
→ š i
z → ž nastale su tako što je drugi njihov član (š i ž)
proizvod prenošenja artikulacije s i z na prednje nepce, čime se
oni jednače sa prednjonepčanim suglasnicima š i ž.
Zbog jednačenja po zvučnosti, prirodno je što su često u slučaju ovih alternacija zastupljene i alternacije s → /š/ → ž i z → /ž/ → š.To znači da će, npr., u nastanku sa prefiksom složenog glagola biti ovakav niz:
iz +
čupati → isčupati → iščupati
raz + čistiti → rasčistiti
→ raščistiti
Prvo se zvučno z iz prefiksa izjednačilo po zvučnosti sa bezvučnim
prednjoneočanim č pred kojim se našlo, tj. prešlo u bezvučno s, a
zatim se asimilacijom po mjestu tvorbe pretvorilo u prednjonepčano š.
*
animacija
Zubni suglasnici s i z ispred prednjonepčanih sonanata lj i nj neće se mjenjati u prednjonepčane š i ž u dva slučaja :
u složenicama kada se njima završava prvi dio složenice, a drugi počinje sonantima lj i nj : razljutiti se, izljubiti, iznjihati se, sljubiti se, sljuštiti se
kada se s i z
nalaze ispred lj i nj nastalih od l i n i
suglasnika j i je koje je nastalo od staroga glasa jat (Ъ),
naravno, u (i)jekavskom izgovoru : posljednji (ekavski poslednji),
nasljednjik (ek. naslednik), sljeme(ek. sleme),
sniježan (ek. snežan).
Altetrnacija n → m nastaje tako što se njen drugi član (m) dobija kada u tvorbi riječi n dođe pred dvousne suglasnike b i p. Sonant n, na primjer, koji se nalazi u riječima prehrana, stan, zelen, hiniti pred nastavcima za tvorbu -ba, -ben(i), -bać zamjenjuje se dvousnenim nazalnim sonantom m, koji ima isto mjesto tvorbe kao i dvousneni suglasnik b u tim nastavcima : prehrambenim, stambeni, zelembać, himba.
U primjerima : stranputica,
jedanput, crvenperka, vodenbuba, vanbrodski, koji su, za
razliku od navedenih izvedenih riječi, složenice, psihološka ( značenjska)
granica između prvog i drugog dijela složenice u izvjesnoj mjeri sprječava
promjenu n u m i u izgovoru. Zato u pisanju ovo n ostaje.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |